Rim, 24. 8. 1998. (IKA) – Svjetsko vijeće Crkvi (KEK) 23. kolovoza proslavilo je 50 godina svoga postojanja. Onoga 23. kolovoza 1948. godine, u nizozemskom Amsterdamu, okupilo se 147 predstavnika kršćanskih Crkvi, jer je već krajem protekloga i početkom ovoga stoljeća u raznim kršćanskim Crkvama i zajednicama sazrijevalo uvjerenje da je podijeljenost među njima protivna vjeri koju stoljećima ispovijedaju, tj. da je Crkva jedna. Svjetsko vijeće Crkvi nastalo je upravo zato da u svijetu vidljivim učini ono jedinstvo za koje je Krist molio. Na tom prvom susretu okupili su se većinom protestantski predstavnici iz Europe i Sjedinjenih Američkih Država, no ne s namjerom da se “osnuje neka ‘super-Crkva'”, izjavio je za Radio Vatikan sadašnji generalni tajnik, njemački evangelik dr. Konrad Raiser, “već da zaživi bratska zajednica, jer su odnosi među Crkvama bili prožeti napetostima, predrasudama pa čak i nasilnim sukobima.”
Svjetsko vijeće Crkvi danas ima 332 članice iz 100 zemalja, pa i pravoslavnih. Katolička Crkva nije članica, ali djelatno sudjeluje u radovima i na svim skupovima. Prema riječima dr. Raisera, Ekumensko vijeće Crkvi postalo je važnim sredstvom za napredak ekumenskog pokreta, “jer se krenulo putem s kojega nema povratka: Crkve sada priznaju da pripadaju istoj obitelji, premda još uvijek postoje razlike koje treba nadići. Upravo na tome radimo”, ističe dr. Raiser. Najviša upravna vlast u Vijeću jest skupština, koja se sastaje svakih 7 godina, a sljedeća će se održati u Africi, u glavnome gradu Zimbabvea, Harareu u prosincu ove godine. Za taj su događaj već započele pripreme u cijelome svijetu, i to molitvama, skupovima, umjetničkim izložbama, a središnji Odbor nastoji izraditi prijedlog “zajedničkog viđenja ekumenizma”, rekao je dr. Raiser, “koje bi pridonijelo napretku ekumenskog pokreta u XXI. st, kao odgovor na nove izazove. Skupština će pozornost posvetiti i solidarnosti, jer želi donijeti poruku nade afričkom kontinentu koji nastoji pronaći svoj identitet. Na kraju, skupština će se baviti i pitanjem ljudskih prava, a na osobiti će se način založiti za ukidanje i poništenje inozemnog dugovanja siromašnih zemalja, za preživljavanje afričkih naroda i ostalih zemalja dužnica”, zaključio je dr. Raiser.