Perugia, 24. 7. 1998. (IKA) – “Mlada i prelijepa žena, koja je izabrala vješanje o grane drveta, u napuštenoj uličici na rubu grada, veliko je upozorenje koje bi trebalo prodrmati savjesti i prekinuti onaj površni i vulgarni način shvaćanja prostitucije kao najstarijeg zanata na svijetu kojeg se ne može iskorijeniti.” To je izjavio don Elio Bromuri, ravnatelj pokrajinskog tjednika “La voce” za talijansku katoličku agenciju SIR, govoreći o samoubojstvu Mire, prognanice iz Bosne, koja se ubila jer nije mogla podnijeti sramotu zbog ucjena i prijetnji kojima su je prisiljavali na prostituiranje. “Samoubojstvo Mire, koja je bila očajna, prevarena, ponižena i napuštena opet ističe tragediju prostitucije”, rekao je don Bromuri. Tragedija mladih žena, kojima se obično obećava nepostojeći posao, završava na ulici. Ako ih se na prostituciju ne može nagovoriti laskanjima, na ponižavajuće “seksualno prodavanje” prisiljava ih se premlaćivanjem i bacanjem na mračne pločnike gradskih ulica. Don Bromuri prst upire prema “brojnim ‘mušterijama’, Talijanima iz ‘dobrih obitelji’ i ‘bogatog novčanika’ koji misle kako se dobro zabavljaju i da na takvu zabavu imaju pravo”, a u ženama “vide samo tijelo koje žele iskoristiti”. Ono što je grozno jest da ih čak “niti ne dodirne sumnja da je riječ o ljudskim bićima, osobama koje su često žrtvama obiteljskih, osobnih ili društvenih drami”. Don Bromuri istaknuo je i činjenicu da snage sigurnosti “u rukama imaju sredstva za borbu protiv te pojave kako bi očistili ulice”.