Mali Lošinj, 21. 6. 1998. (IKA) – Redovita skupština Pokreta za život krčke biskupije, koji djeluje na otocima Krku, Cresu, Lošinju i Rabu, održana je 20. lipnja u Malome Lošinju. Na skupštini su uz redovite članove sudjelovali i gosti, predstavnici gradskih vlasti i raznih javnih ustanova. Nakon pozdrava koje je uime Pokreta za život uputila predsjednica prof. Ana Volarić-Mršić, uime nazočnih gostiju skupu se obratio mr. Vjekoslav Brusić, ravnatelj Centra za socijalnu skrb Lošinja i Cresa, zaželjevši i dalje uspješan rad Pokretu čija se nazočnost posljednjih godina primjećuje u čitavoj biskupiji mnogobrojnim javnim manifestacijama u prilog “kulture ljubavi i života”. Mr. Brusić pozvao je Pokret da se slijedeće godine uključi u proslavljanje Godine osoba treće dobi, koju će proglasiti OUN. Nakon čitanja izvješća triju ogranaka i izglasavanja članstva Upravnog odbora, jednoglasno je za predsjednicu Pokreta izabrana dosadašnja predsjednica Ana Volarić-Mršić. Za predsjednika ogranka Krk izabran je Anton Žužić, a za ogranak Rab dr. Josip Sokolić. Na toj su skupštini dodijeljene zahvalnice mnogim ustanovama i osobama koje su dale svoj prinos u promicanju “kulture života”, osobito suradnjom s Pokretom za život, ne samo na području krčke biskupije, već i čitave Hrvatske od predstavnika vjerskih i državnih vlasti do javnih dobročinitelja. Također su proglašeni pobjednici raspisanog natječaja u povodu Dana života ’98. na temu: “Tko ima pravo na ljudska prava?”. To su Goran Mesec iz Ivanca, Barica Ivanović iz Petrinje i Dinka Bogović iz Zagreba. Prve dvije nagrade su putovanje u Strasbourg u rujnu ove godine, dok je treća srpanjski četvorodnevni boravak na M. Lošinju. Pokret za život je humanitarna neprofitabilna i nepolitička udruga građana koja se novčano podupire iz proračuna otočkih gradova kao i samih članova, čije aktivnosti smjeraju promicanju svega onoga što obogaćuje i osmišljava poimanje vrijednosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti, prema želji Svetoga Oca kao odgovor na sve učestaliju pojavu prodiranja “kulture smrti”