Split, 19. 6. 1998. (IKA) – U organizaciji Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, ogranak Split, 18. lipnja, u samostanu sestara Službenica milosrđa (anđela) u Splitu, održano je predavanje na temu “Medicina kada prestaje liječenje” i “Znate li što je hospicij, palijativna skrb?”.
Viša medicinska sestra Ružica Maduna, u uvodnoj je riječi govorila o povijesnom razvoju brige za umiruće te objasnila da je hospicij specijalizirana ustanova za skrb o umirućima, a palijativna skrb je briga za umiruće.
Društvo je prilično opskrbilo djecu, mlade ljude, a oni koji odlaze iz života nedopustivo su zanemareni. Bolnice su samo privremeni civilizacijski stupanj liječenja i njege. Krajnji cilj je njegovanje bolesnika u vlastitu domu kao i kvaliteta života obitelji i oboljelog. Svaki pojedinac ima pravo da mu se olakša bol bez obzira na nacionalnu pripadnost, rasu, podrijetlo i društveni status, istaknula je sestra Maduna, predstavljajući dobro organiziranu palijativnu skrb kao protutežu eutanaziji.
Dr. Mirko Dubravčić podsjetio je na strahote boli koju oboljeli osjećaju kao strašnu i besmislenu, te kao nagovještaj još veće boli. Stoga je dopuštena upotreba djelotvornih lijekova protiv boli. Osim toga, usamljenost umirućeg čovjeka još je veća nevolja s psihofizičkim posljedicama jer rijetko tko želi razgovarati s bolesnikom o onom što ga muči.
U Hrvatskoj se posljednjih godina mnogo priča o hospiciju dok je u mnogim drugim zemljama palijativna skrb već dosta dugo dobro organizirana. Primjerice, u Engleskoj postoje 203 odjela i oko 200 dnevnih hospicija s 370 timova. Pitanje je koliko se trenutno može i želi napraviti na tom području kod nas.