Mljet, 4. 6. 1998. (IKA) – Primopredaja renesansnoga benediktinskog samostana s romaničkom crkvom sv. Marije dubrovačkoj biskupiji održana je 3. lipnja na otoku Mljetu. Uime Ministarstva kulture u ministra Bože Biškupića, dobrodošlicu je zaželio ravnatelj nacionalnoga parka “Mljet” i predao ključeve dubrovačkome biskupu Želimiru Puljiću. Dubrovački biskup je u svom govoru iznio kratku povijest samostana te zahvalio svima koji su zaslužni za primopredaju samostana. O samostanu i crkvi govorila je i pročelnica konzervatorskoga odjela u Dubrovniku Žana Baća.
Početak gradnje samostana počinje 1151. godine kad je Desa, knez Duklje, Travunje i Zahumlja osnovao samostan i darovao otok Mljet pulsanskome redu (jednom ogranku benediktinskog reda). Benediktinski samostan imao je vidnu ulogu u povijesti otoka Mljeta, a posebno u doba Dubrovačke Republike. Kako je rekao u svome govoru biskup Puljić, “iz ovog znamenito samostana izašli su brojni poznati i glasoviti znanstvenici, pjesnici i povjesničari. Oni su zadužili hrvatsku kulturu i povijest. Prisjetimo se samo Ludovika Crijevića, Mavra Vetranovića, Mavra Orbinija, Ignata Đordića, Alfonza Getaldića, Bazilija Gradića i ostalih”. Kad je Napoleon dokinuo Republiku, benediktinci su morali napustiti Mljet. Samostan je poslije predan pijaristima, a nakon 1869. godine preuzimaju ga isusovci. Austrija je po dolasku u ove krajeve preuzela samostan na korištenje, ali je do kraja plaćala najamninu u korist zaklade. Kraljevina Jugoslavija je preuzela upravu nad samostanom i u zemljišne knjige 1930. godine napravila upis tih nekretnina na ime Erara Kraljevine Jugoslavije. Odlučujući o žalbi Ordinarijata dubrovačke biskupije, Vjersko odjeljenje Ministarstva Pravde, 17. lipnja 1940. vraća samostan dubrovačkoj biskupiji, u čijem vlasništvu ostaje samo do dolaska komunista na vlast. Naime, po stupanju na snagu propisa o agrarnoj reformi i kolonizaciji, Oblasna komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju Split donosi odluku br. 1812/46 Agk 35/46 od 25. svibnja 1946. kojom je, između ostalih, utvrdila eksproprijaciju na ime Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije i tih nekretnina. Odlukama Oblasne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju 1947/48. godine sve te nekretnine eksponirane su u smislu propisa agrarne reforme i kolonizacije. Tako je 2. veljače 1949. godine dubrovačka biskupija brisana kao vlasnik tih nekretnina, uz istodoban upis vlasničkog prava na ime Općenarodne imovine, organ upravljanja Kotarski NO Dubrovnik. Prostore samostana kao hotel “Melitu” te okolno zemljište, koristila je putnička agencija “Atlas” – putnička agencija Dubrovnik do 1993. godine. Ugovorom o povratu u posjed nekretnina, koji su zaključili ista agencija i općina Mljet 8. prosinca 1993. godine, vraćan je posjed svih nekretnina. Stupanjem na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za jugoslavenske komunističke vladavine stekli su se uvjeti za povrat Crkvi oduzete imovine na otoku Mljetu. Dubrovačka biskupija je u zakonskome roku zatražila povrat oduzetih nekretnina pokrenuvši upravni postupak pred Županijskim uredom za imovinsko pravne oslove. Ured je nakon provedenog postupka djelomično odlučio o zahtjevu. Naime, rješenje je donijeto 26. kolovoza 1997. godine kojim je kompleks benediktinskog samostana s okolinom i ostalim zemljištem na Mljetu vraćen u vlasništvo Crkvi. Rješenje je postalo pravomoćno 13. listopada 1997. godine.