Betlehem, 2. 6. 1998. (IKA/ENI) – Elias Bassus, pripadnik Sirijske Pravoslavne Crkve iz Betlehema, vjeruje da je u Božjem poslanju. Kaže kako je imao san, koji je protumačio kao Božje otkrivenje. No, sada taj njegov san prijeti dobrim odnosima kršćana i muslimana na tom području. U tome mu je snu, kaže Bassus, Bog poručio da kršćanski križevi moraju biti stalno prisutni po cijelome svijetu. Problem je u tome što je on to shvatio doslovno, tako da su se u posljednjih nekoliko tjedana po Betlehemu pojavili svjetleći križevi, postavljeni na svakojaka mjesta, najčešće po krovovima privatnih kuća, kao svjetionici kršćanima da obznanjuju svoju vjeru cijelome svijetu. Ti su, pak, križevi, neki viši i od dva metra, doživljeni kao provokacija u gradu, gdje su kršćani danas u manjini. Od 143.000 stanovnika u tom području, njih oko 20.000 su kršćanskih vjeroispovijesti. Većina su stanovnika muslimani, a i džamija je više no crkava. Premda se većina stanovnika smatra Palestincima i međusobnim prijateljima, u posljednje je vrijeme zbog toga došlo i do manjih sukoba, nakon što je muslimanski mjesni policajac navodno uvrijedio jednu kršćansku djevojčicu. To je pogodovalo i međusobnim optužbama, premda je mnogo miješanih brakova, pa i obraćenja. Gradonačelnik Betlehema Hanna Nasser, inače rimokatolik, protiv je takvog suviše javnog obznanjivanja vjere, smatrajući kako je sve prenaglašeno. On kaže: “Upozorio sam sve da budu oprezni s time, jer doista nije potrebno isticati križeve na krovove, kako bi se dokazalo da ste kršćanin”. S njime s slaže i Nicola Andonia, pripadnik Grčke Pravoslavne Crkve, koji je vlasnik restorana u povijesnom sjedištu grada. “Cijeli svijet zna da je Betlehem kršćanski grad”, kaže on i nastavlja: “Vjerujem u križ, i vjerujem u Isusa, ali ne na ovaj način”. Njegov prijatelj musliman, Adnan al-Korna istoga je mišljenja i boji se da će ovakav način iskazivanja vjeroispovijesti dovesti do daljnjih napetosti. “Svi smo mi prijatelji, jer smo susjedi i radimo zajedno, no vjera je privatna stvar i ne trebaju nam dodatni sukobi”, kaže on. Rimokatolički svećenik Ibrahim Feras Hafazin, inače franjevac iz Betlehema, kaže kako su oni koji postavljaju križeve isključivo fanatici, te kako ne prisustvuju bogoslužju, već su skloni ovakvom, napadnom iskazivanju svoje vjeroispovijesti. Odrastao u Jordanu među muslimanskom većinom, on kaže kako itekako shvaća nužnost suživota između muslimana i kršćana, te završava: “Kršćani i muslimani su dva krila jedne ptice u Svetoj Zemlji, a ptica ne leti samo s jednim krilom, već s oba”.