Rio de Janeiro, 28. 5. 1998. (IKA/ENI) – Wilson Azevedo, pastor Prezbiterijanske Crkve u Brazilu poručuje da će se sve vjerske zajednice, koje ostanu po strani informatičke revolucije naći u svojevrsnom getu, budući da je razvoj kompjutorske tehnologije nezadrživ i nepovratan. On spominje brazilski primjer evangelika, nekoć prilično sumnjičavih spram radija i televizije, koji sve više koriste Internet, kao sredstvo širenja svojeg nauka. Pastor Azevedo, inače djeluje kao virtualni duhovnik, budući da je sav njegov rad usmjeren na “virtualnu realnost”, odnosno propovijedanje putem kompjutorske mreže. Profesor Atilio Iulianelli, iz jedne brazilske organizacije za ekumenska istraživanja, ističe, pak i loše strane nove tehnologije. “Dobro je što se ljudi na brz i jednostavan način mogu upoznati sa svime što ih zanima, pa i u njihovoj vlastitoj Crkvi, no loša strana svega toga jest da to potiče individualizam, koji nije kršćanski”, kaže on. Profesor Iulianelli boji se i toga da “virtualna crkva” ne postane vjernicima “prijemljiviji proizvod”. Luteranski pastor Movar Noronha iz Rio de Janeira dijeli njegovu sumnju spram novih tehnologija. On ističe primjer jednog predstavnika njegove kongregacije, koji je prestao pohoditi crkvu, orijentiravši se na Internet. “Ništa ne može nadomjestiti osobnu komunikaciju, rukom napisano pismo, zagrljaj ili stisak ruke”, njegove su riječi. Zanimljiv je primjer Amiša, krajnje puritanske organizacije iz Sjedinjenih Američkih Država, koji su nedavno putem Interneta ponudili tržištu rukom izrađeni namještaj i nakit. Zvuči prilično nevjerojatno, budući da im je zabranjeno koristiti i manje profinjena sredstva, kao što su vozila bilo koje vrste, telefoni, radio i televizija, uglavnom svime što je nastalo nakon 17. stoljeća. Tajna je, piše londonski “Guardian”, u agenciji koju su Amiši ovlastili za plasman svojih proizvoda, tako da “proizvođači” namještaja i nakita kompjutorsku tastaturu zapravo nisu ni dotaknuli.