Sarajevo, 28. 5. 1998. (IKA/KTA) – Vrhbosanski nadbiskupski ordinarijat objavio je priopćenje u povodu vijesti da neke humanitarne udruge, u dogovoru s djelatnicima UN na području RH, obilaze obitelji Hrvata izbjeglih na područje Knina i Banovine nudeći im pomoć za preseljenje u prekooceanske zemlje. “Kardinal Puljić na uskrsnoj konferenciji za tisak i u ostalim svojim javnim istupima sa žalošću je istaknuo da ima indicija za takvo iseljavanje Hrvata prognanika s područja BiH, bilo da trenutno žive u RH bilo u zemljama Europe. Za vrijeme pohoda u sjedište UN-a u New Yorku i u različite urede američke Vlade 19. i 20. svibnja 1998. u Washingtonu reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić i kardinal Vinko Puljić molili su predstavnike tih ustanova, neka njihovi ljudi ne priređuju takvo iseljavanje Bošnjaka i Hrvata, jer su oni potrebni svojoj zemlji. Godina 1998. proglašena je godinom povratka izbjeglih i prognanih u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, na konferencijama održanim u Sarajevu i u Banjoj Luci djelatnici UN-a i Europe u svojoj zemlji govorili su i o težini povratka manjina na etnički teritorij većine, u skladu s daytonskom podjelom BiH na Republiku Srpsku i Federaciju Hrvata i Bošnjaka. Pretpostavljamo da takvi djelatnici ohrabruju seljenje prognanih Hrvata i Bošnjaka u prekooceanske zemlje, kako ne bi došlo do remećenja tako zamišljene ravnoteže u etničkim entitetima i kantonima BiH. Dok to žalimo i osuđujemo, osjećamo se nemoćnima utjecati na one koji takve odluke donose i novčanim sredstvima omogućuju ostvarivanje takvih programa. S kardinalom Puljićem kao predsjednikom Biskupske konferencije BiH i ostalim biskupima naše zemlje ponavljamo: izbjeglice i prognani imaju ljudsko i vjerničko pravo vratiti se na svoje domove i mjesta u kojima su živjeli do izbijanja rata. Od predstavnika međunarodne zajednice, čija je zadaća promicati trajni mir, prognani imaju pravo očekivati pomoć da se vrate na svoje, a ne da ih preseljavaju na tuđe i u tuđe. Također imaju pravo biti zaštićeni u svome nacionalnom i religijskom identitetu, jer u ovim krajevima žive stoljećima pa se ne mogu osjećati ili biti tretirani kao manjina. Svoje sugrađane, a napose vjernike katolike koji sada žive u BiH ili su silom raspršeni diljem svijeta, kao i međunarodne predstavnike koji se trude oko izgradnje stabilnog mira u našoj zemlji, podsjećamo na riječi pape Ivana Pavla II. izrečene u sarajevskoj zračnoj luci 12. travnja 1997: ‘Potrebno je, kao u mozaiku, da se svakoj osobi i narodu ovih krajeva jamči očuvanje njihova političkog, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Raznolikost je bogatstvo kada se pretvori u međusobnu nadopunjivost u nastojanju oko služenja miru i izgradnji uistinu demokratske Bosne i Hercegovine?'”.