Frankfurt, 14. 5. 1998. (IKA) – Na sjednici Vijeća Nacionalnih ravnatelja za dušobrižništvo inozemnih katolika pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji sudjelovao je u srijedu, 13. svibnja, kao član tog Vijeća i izaslanik za hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj, fra Josip Klarić. On je iznio hrvatske prijedloge za nacrt nove koncepcije dušobrižništva za inozemne katolike u Njemačkoj, koji su formulirani na sjednici područnih predstavnika hrvatskih svećenika u toj zemlji. Prijedlozi fra Josipa Klarića proslijeđeni su radnoj skupini koja priprema nacrt nove koncepcije dušobrižništva inozemnih katolika u Njemačkoj. Riječ je o 11 prijedloga, u kojima se prije svega ističe kako se mjesna Crkva ne bi smjela zatvarati pred katolicima drugih nacija, jezika ili kultura niti bi smjela asimilirati zajednice drugih materinskih jezika. Katoličke zajednice drugih materinskih jezika ne bi se smjele zatvarati u geta, niti se odvajati od zajednice mjesne Crkve. One bi se morale međusobno priznavati, poznavati, voditi kooperativni pastoral u punoj otvorenosti jednih prema drugima, s pravom na različitost. Svaka od tih katoličkih zajednica, ističe se u prijedlogu, ima pravo na samostalnost prema crkvenim dokumentima. Stoga bi eventualno ukidanje katoličkih zajednica drugih materinjih jezika, što se već i događalo, od strane Njemačke biskupske konferencije, kao i nebriga i neslanje svećenika iz zemalja iz kojih ti katolici dolaze, bilo pogubno za vjerski život inozemnih katolika, jer bi u tom slučaju bili izgubljeni i za mjesnu Crkvu. Nadalje se ističe težnja onome što ujedinjava te poboljšanje zajedničkog rada mjesnih župnih zajednica i zajednica drugih materinjih jezika na zdravoj integraciji i izbjegavati svaku asimilaciju ili getoizaciju. Također se ističe potreba češćih zajedničkih sjednica župnih vijeća i ostalih slavlja, te osnivanja seminara pri mjesnoj Crkvi, gdje će svećenici i pastoralni suradnici upoznavati jezik, kulturu, mentalitet, pastoral i teologiju mjesne Crkve u cilju poboljšanja suradnje i pomoći u pastoralu konkretnoj njemačkoj vjerničkoj zajednici. Svaki inozemni svećenik i pastoralni suradnik trebao bi, na određeno vrijeme, raditi u jednoj zajednici drugih materinjih jezika, ovisno o pastoralnim potrebama određene zajednice. Biskupske konferencije drugih materinskih jezika, u dogovoru s Njemačkom biskupskom konferencijom, trebaju odrediti načine priprave svećenika prije nego što dođu pastoralno djelovati u zajednicu drugih materinskih jezika u Njemačku. S mogućom novom pastoralnom koncepcijom prema zajednicama drugih materinskih jezika treba upozoriti biskupske konferencije mjesnih Crkvi iz kojih dolaze svećenici i pastoralni suradnici, napominje se u posljednjoj točki prijedloga.