Sarajevo, 27. 4. 1998. (IKA/KTA) – Sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar dao je intervju za Katoličku tiskovnu agenciju Biskupske konferencije BiH u povodu nedavnih događaja u Plehanu. “Unatoč preporuke i opomene da se, nakon Dervente i Drvara ne ide na Plehan, mi smo odlučili otići i pokazati da nas strahote u Derventi nisu zaplašile te da ne pristajemo ni na ono što se dogodilo u Drvaru. Crkva ne prihvaća izjednačavanje bilo kakvih povoda i razloga za igre s povratnicima niti želi da je bilo tko uvlači u sve to. Zato smo smatrali da na Plehan treba otići i to je bio glavni razlog. Osim toga, nismo htjeli ni smjeli razočarati ljude koji su sve pripravili za misno slavlje i jasno pokazali svoju spremnost doći na Plehan”, istaknuo je na početku intervjua biskup Sudar, pojašnjavajući razloge odlaska na Plehan.
Opisujući njihov dolazak u Plehan te događanja vezana uz vjernike koji su bili “maltretirani” putem, biskup je istaknuo kako je zamjenik Visokoga predstavnika veleposlanik Hans Schumacher, zajedno s časnicima SFOR-a i IPTF-a koji su se nalazili kod svetišta i na raskrižju u Šešlijama, “pokušao uvjeriti pripadnike SFOR-a da trebaju pomoći hodočasnicima pri prolasku prema Plehanu. Čekali smo do 15 sati, nakon što SFOR nije ništa poduzeo da ukloni srpske barikade ne cesti, zaključili smo da ni SFOR ni policija RS ne žele pomoći”.
Biskup Sudar iznio je i potresno svjedočenje o onome što je zatekao na mjestu gdje se nekada nalazila plehanska crkva i samostan. “Radi se o takvoj ruševini da onaj koji prije nije vidio crkvu i samostan, misli da je nesrušena štala bivša crkva. Naime, ona je u daleko boljem stanju nego crkva koje nema. Iz njezinih temelja izraslo je žbunje koje je sve pokrilo. Kada čovjek dođe na to mjesto, ne može se orijentirati gdje je bila crkva, a gdje samostan”, svjedoči biskup Sudar.
Sarajevski pomoćni biskup u intervjuu se osvrnuo i na slavljenje mise te ponašanje policije RS i SFOR-a. “U svemu tome iznenađuje činjenica što SFOR jasno i glasno kaže kako nije zadužen da bi pomogao pri omogućavanju slavljenja mise i održavanju bilo kakvih proslava. To u krajnjoj liniji znači da nije zadužen pomoći ni prigodom povratka ni obilaska svetišta i groblja, nego da je samo zadužen onemogućiti bilo kakav susret onih, koji na jednoj strani brane povratak, i drugih, koji se žele vratiti srušenim domovima. Kao i u slučaju same Dervente, SFOR je stao pred konvoj autobusa s prognanicima. Ja nakon svega ne mogu reći da je naše hodočasnike zaustavila masa civila ili policija srpska, koji su sve pripravili da to učine, nego pripadnici SFOR-a”, zaključio je biskup Sudar. “Oni koji su u Daytonu ustanovili RS, uzalud govore o cjelovitoj i demokratskoj BiH i povratku prognanih, ako se SFOR i policija i dalje budu tako ponašali. Oni obeshrabruju povratnike, a ohrabruju ekstremne snage. Ova misa pokazala je spremnost jednog dijela međunarodne zajednice da pomogne i ohrabri povratak, ali i kolebanje drugog dijela (SFOR) te iste zajednice. Ostalo je također očito da ljudi, koji govore da su za demokratsku BiH, a u ovom slučaju je to RS, u biti igraju dvoličnu ulogu sa svojim najslužbenijim predstavnicima ne samo demokratske, nego nema i ne može biti nikakve BiH bez pravo na povratak i pomoći na povratak”, mišljenja je biskup Pero Sudar. Na upit novinara nije li odlazak na takva misna slavlja i povratak ljudi na svoje domove izazivanje koje ne bi trebalo činiti, biskup Sudar ističe: “Ne nastojati doći svome domu i svojim svetištima značilo bi prihvatiti stanje kakvo jest, prihvatiti nepravdu i pustiti one koji su činili nepravdu na bilo kojem dijelu da ‘mirno’ žive na tuđem. A ‘mirno’ živjeti na tuđem znači samo dati duže vremena zlu da duboko pusti korijenje, kada će ga daleko teže biti liječiti. Nepravda od 2.500.000 prognanih nije uopće zamisliva kao temelj bilo kakve i bilo čije sigurnosti na ovim prostorima. Rane i lomovi jesu svježi. Međutim, ako te rane i ti lomovi krivo zarastu, vraćanje i liječenje će biti još bolnije”. Pomoćni sarajevski biskup je govorio i o razlozima i nakanama misnog slavlja koje je ipak održano na Plehanu rekavši kako je misa slavljena “za sve poginule na tom području, ali i za one, koji su mislili da se zločinom, nepravdom i proganjanjem drugih mogu ostvariti njihovi životni planovi i da se može riješiti pitanje teškoća sadašnjosti i budućnosti. Druga vrlo važna nakana je bila da na tom mjestu, odakle su toliki prognani i za kojim toliko čeznu i sanjaju kao o gnijezdu iz kojeg su protjerani, svi jednog dana više uz Božju pomoć negoli ljudskom mudrošću, ipak ostvare svoja temeljena ljudska prava”.
“Poruka Plehana kao i Dervente je prije svega to da Katolička Crkva u vrhbosanskoj nadbiskupiji želi poduprijeti opravdanu želju svih prognanika da se vrate na svoje i da ne želi od toga odustati. S druge strane, Crkva se želi javno suprotstaviti zlu i svima koji misle da se preseljenjem i etničkim razdvajanjem naroda može riješiti budućnost ove zemlje, a posebno pitanje ljudskih prava”, zaključio je u intervjuu sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar.