Rim, 18. 4. 1998. (IKA) – “Ovisnost o drogama ne može se izjednačiti s psihičkom bolešću.” Tim se riječima sociolog Mario Pollo osvrnuo na pravorijek talijanskoga Ustavnog suda u kojem stoji da se “onaj tko je ovisan o kroničnom trovanju alkoholom ili drogama ne može smatrati odgovornim za svoja djela, dakle kazneno krivim”. “Ovisnost o drogi”, pojašnjava Pollo, “egzistencijalna je činjenica, pogrešni životni izbor koji vodi u samouništenje i iz kojeg se teško vratiti, no to nije nemoguće”. Stoga izjava kako “ovisnik o drogi nije u stanju razumjeti i željeti” znači da nije uopće odgovoran za ono što čini, pa se i sam “smatra žrtvom onoga što mu se događa, pa se tako u njemu ubija i posljednji tračak samokontrole koja je bitna za moguće izlječenje od ovisnosti”, nastavio je Pollo, koji smatra da je takav pravorijek doista opasan jer bi se kriminalne organizacije za svoje “najprljavije rabote mogle poslužiti upravo drogašima jer ih se ne kažnjava. Na taj način ovisnici o drogi postaju još više robovima kriminala”, zaključio je Pollo.