Rim, 2. 4. 1998. (IKA) – U rimskoj je sinagogi, 1. travnja, održan susret izaslanstva Tajništva Talijanske biskupske konferencije (CEI) za ekumenizam i dijalog te predstavnika rimske židovske zajednice.
Izaslanstvo Tajništva CEI-ja za ekumenizam i dijalog predvodio je predsjednik tog Tajništva mons. Giuseppe Chiaretti, nadbiskup Perugie, a uz njega su bili i mons. Alberto Ablondi, nadbiskup Livorna i podpredsjednik CEI-ja, te mons. Clemente Riva, rimski pomoćni biskup te član već spomenutog Tajništva. Njih su pozdravili Elio Toaff, rimski vrhovni rabin te Tullia Zevi, predsjednica Saveza židovskih zajednica u Italiji.
Mons. Chiaretti rabinu Toaffu predao je pismo u kojem je, između ostalog, napisano: “Ovih se dana sjećamo 150. obljetnice otkako je Karl Albert u svom kraljevstvu dao građanske slobode valdenzima i židovima: to je radosni događaj u kojem rado sudjelujemo. No sjećamo se i 60. obljetnice rasnih, protužidovskih zakona u Italiji: pretužni događaj koji nas uznemiruje.”
Mons. Chiaretti nastavlja: “Istina je, kao što ste Vi, gospodine rabinu, rekli da je ‘u Italiji bilo državnog ali ne narodnog antisemitizma’. No ta činjenica ne znači da nije bilo riječi o mračnoj stranici novije povijesti naše zemlje: crkvena zajednica, također zbog dugog i nekritičnog razvoja ‘pogrešnih i nepravednih tumačenja Svetog pisma’ (Ivan Pavao II), nije znala izraziti snage u stanju da optuže i da se potrebnom snagom i na vrijeme suprotstave nepravdi koja vas je pogađala. No, na noge je skočila ljudska i kršćanska solidarnost ljudi, osobito tolikih svećenika i redovnika, kada se s nasilja riječi prešlo na nasilje nad čovjekom: ljubav je na neki način ublažavala nedostatak prorokovanja, premda nije bila dovoljna da zaustavi ‘katastrofu’.”
Podsjećajući na zauzimanje talijanske Crkve “kako bi se na ispravni način prikazalo židovstvo u propovijedanju i katehezi” nadbiskup Chiaretti komentira: “Nakon neizrecivih patnji, istina je pobijedila laž. Ta je pobjeda, međutim, uvijek krhka, potrebna neprekinute budnosti i trajnog obraćenja”. Vraćajući se na tragične povijesne događaje, koje “ne želimo niti možemo” zaboraviti, mons. Chiaretti dodaje: “Prepustimo povjesničarima da učine što je najbolje moguće u sastavljanju istine o činjenicama još uvijek pomiješanima s osjetljivošću. Što se vas tiče, samo Vječni zna preko kakve ste nepravedne i grozne muke prošli, ostajući junački vjernima pozivu svjedoka Njegova imena. Od nas se traži da ubrzamo uklanjanje predrasuda i nepravdi te da potičemo uvažavanje i poštivanje, otvarajući razum i srce za bratstvo koje nas okuplja u ljubavi jedinog Gospodina i Oca. Put je to čišćenja sjećanja za koja tražimo povjerenje i dobrohotnost, a i Božje oproštenje. Znak je to pomirenja kojeg želimo da bude zajednički kako bismo skupa dali svjedočanstvo u ovo naše doba koje je još uvijek tako nesložno i rastrgano, surađujući u obrani slobodi i pravde, građanskih i vjerskih prava svih ljudi, započinjući od naše zemlje i posvuda među narodima”.
U pismu se također spominje Dan solidarnosti sa židovstvom (17. siječnja svake godine), kojeg je utemeljila talijanska Crkva pred 10 godina. Talijanska Crkva, podsjeća mons. Chiaretti, taj je pothvat predložila “svim europskim Crkvama na Ekumenskom zborovanju u Grazu u lipnju prošle godine, na što su sve pristale”.