Zagreb, 30. 3. 1998. (IKA) – Vodeći hrvatski katolički tjednik “Glas Koncila” u broju 13/1998. (29. ožujka) iscrpno prikazuje novi dokument Svete Stolice o shoahu u svjetlu suvremenih događanja u svijetu i posebno događanja u Hrvatskoj u doba drugoga svjetskog rata. U redakcijskom komentaru ističe se da dotični dokument nije ni plod političke taktike prema suvremenom židovstvu ni znanstveno-povijesni pravorijek povijesne pravde, nego “u prvom redu služenje ljudima naših dana, ustuk napastima koje se ponovno nadvijaju nad čovječanstvom… Riječ je o nikad ugaslom poganstvu obožavanja ‘čiste krvi’ – rase, nacije i države – idolopoklonstvu koje i u ovo doba širom svijeta pokreće tolike diskriminacije, ponižavanja ljudi koji su drugi i drugačiji od vladajućih većina, nasilna ‘humana preseljavanja’ i prave genocide”. U tom smislu “Katolička Crkva govori o shoahu, velikom stradanju židovskoga naroda, kao misterijskom znaku ne samo židovske sudbine, nego svakog genocida”. Komentar ističe da je “pravi razlog novog dokumenta strašno i za Crkvu nadasve bolno iskustvo nekršćanskog ponašanja mnogih kršćana u doba kad je Europom divljao nacional-socijalizam s fašizmom”. Postavlja se pitanje jesu li suvremeni katolici dovoljno osjetljivi za suvremeno buđenje rasističkih, antisemitskih i sličnih pokreta. Komentar upozorava da iskustvo iz doba nacističkog proganjanja Židova “opravdava bojazan da barem neki kršćani naših dana mogu ne biti dovoljno svjesni, dovoljno pozorni i dovoljno hrabri pred sličnim suvremenim zabludama”. Znamo da je previše katolika ostalo pasivno kad se je trebalo oprijeti nacističkom nasilju protiv Židova, zacijelo “Rimska Crkva ovaj put mora progovarati određenije, glasnije i uznemirenije” nego što je to činila u ono doba. U nastavku, komentar “Glasa Koncila” upozorava da su u ono doba pred početak i u početku drugoga svjetskog rata u Europi djelovala i sukobila se dva velika bezboštva: nacističko i boljševičko. Nažalost, Hrvati onoga doba, koji su se borili za hrvatsku državnu nezavisnost podijelili su se tako da su se jedni, ustaše, povezali s Hitlerom, a drugi, partizani, sa Staljinom. Premda je onodobna katolička publicistika obilovala informacijama ne samo o boljševičkim gulazima, nego i o nacističkim konc-logorima, pokazalo se da su hrvatski katolici prosječno bili mnogo manje oprezni prema nacističkim, nego boljševičkim utjecajima. Kao da je boljševizam predstavljao za opstanak Crkve i naroda veću opasnost od nacizma”. Novi dokument Svete Stolice zacijelo je i za hrvatske katolike upozorenje da se ne bi “opet uspavali makar i utemeljenim strahovima, obzirima i tobožnjim idealima te možda bili spremni i nove zločine prekrivati skrblju za ugroženu Crkvu i ugroženi narod”. Ukratko, zaključuje komentar, dokument “Sjećamo se: razmišljanje o shoahu” u prvom je redu upozorenje, potaknuto bolnim povijesnim iskustvom “da se ništa slično ne bi ponovilo”.
U istom broju “Glasa Koncila” pod naslovom “Neizbrisiva ljaga na stoljeću koje upravo završava” redoviti komentator tih novina Živko Kustić iscrpno prikazuje novi dokument. Ističe da je nacističko istrebljivanje Židova, shoah, bilo djelo nacističkih bezbožnika, ali da su mnoge kršćanske savjesti u ono doba bile uspavane antijudaizmom, “stavom sumnjičenja i neprijateljstva prema Židovima u tijeku mnogih stoljeća”. Hitna je zadaća suvremene Crkve u duhu II. vatikanskog koncila iskorijeniti sve takve protivužidovske stavove iz širokih katoličkih slojeva na svim razinama. Komentator posebno ističe da dokument “Sjećamo se: razmišljanje o shoahu” odaje izričito priznanje Židovima što su, usprkos mnogim progonstvima u tijeku stoljeća, sačuvali svoju vjeru “pružajući jedinstveno svjedočenje Svecu Izraelovu i Tori”. Katolička, dakle, Crkva na najvišoj razini odaje priznanje Židovima koji su “po svojoj savjesti i bili mučenici nazovi-katoličkog jednoumlja”. Kad suvremeni katolici sve to priznaju i duboko žale, nije riječ o preuzimanju neke kolektivne krivnje, nego prihvaćanju suodgovornosti za ne samo za sve dobro, nego i za sve zlo prijašnjih katoličkih naraštaja – ponajprije u svrhu suvremenog buđenja savjesti protiv svake suvremene diskriminacije među ljudima.