Istina je prava novost.

HRVATSKI KATOLICIZAM - VJERA, OBIČAJ ILI IDEOLOGIJA

Zagreb, 26. 3. 1998. (IKA) - Hrvatska akademska udruga (HAU) u suradnji s Europskim domom u Zagrebu priređuje mjesečna predavanja pod zajedničkim nazivom "Izvesti na pučinu...". "Hrvatski katolicizam, vjera, običaj ili ideologija" bila je tema o kojoj

Zagreb, 26. 3. 1998. (IKA) – Hrvatska akademska udruga (HAU) u suradnji s Europskim domom u Zagrebu priređuje mjesečna predavanja pod zajedničkim nazivom “Izvesti na pučinu…”.
“Hrvatski katolicizam, vjera, običaj ili ideologija” bila je tema o kojoj je 25. ožujka govorio don Ivan Grubišić, predsjednik Vijeća HAU – a iz Splita. On je na početku predavanja rekao da je to pitanje važno radi nedostatnih ili krivih shvaćanja katolicizma u društvu i radi pokušaja da se katolicizmu u Hrvatskoj dade karakter ideologije. Da ne bi došlo do sukoba u shvaćanju, don Ivan Grubišić je pojasnio značenje pojmova vjere, običaja, ideologije, religijskoga i religioznog te pojam hrvatskog katolicizma. Religijska kultura je poznavanje religijskih pojava, što ne znači i osobno prihvaćanje religijskih istina. Čovjek može biti religiozan, a da ima slabu ili nikakvu religijsku kulturu, rekao je don Ivan Grubišić, napomenuvši da neće govoriti o religijskom, nego o religioznom ponašanju i kulturi. Katolicizam je jedan od načina uprisutnjenja Evanđelja u svijetu, a hrvatski katolicizam je uprisutnjenje Evanđelja u hrvatskome društvu. Vjera je način življenja s povjerenjem u Isusa Krista. Kršćanin je onaj koji, ne samo da vjeruje u Krista, nego vjeruje Kristu, istaknuo je don Ivan Grubišić, prema tome vjera i religija mogu, a ne moraju ići zajedno. Običaj je dugotrajni način ponašanja ljudi koji se drži obvezatnim, nastavio je dalje predavač. Za primjer je uzeo štovanje svetaca kao zaštitnika. Pitanje je kako nas sveci štite i od koga, ako živimo pred Bogom. Međutim “patina tradicije niti ne dozvoljava postavljanje pitanja”, premda je ono opravdano, jer sveci su uzori u vjeri s vremenom postali zagovornici. Kako bi ukazao na bitna obilježja hrvatskog katolicizma, don Ivan Grubišić je istaknuo da postoje tri različita načina religioznog ponašanja. U najširem smislu to je religiozno izjašnjavanje, zatim je to tradicionalna vezanost uz Crkvu obredima i na kraju osobno sudjelovanje u religioznom činu. Da bi opravdao ovu podjelu, don Ivan Grubišić se poslužio rezultatima istraživanja koji daju indikativne podatke o katolištvu u Hrvatskoj. Mnoštvo podataka ukazuje na duboku ukorijenjenost sintagme Hrvat jednako je katolik. Što se tiče prihvaćanja vjerskih istina, don Ivan Grubišić je istaknuo da rezultati pokazuju kako u Hrvatskoj ima više onih koji se izjašnjavaju kao katolici, nego onih koji vjeruju u temeljne vjerske istine. U Zagrebu je broj onih koji vjeruju u sudbinu i onih koji vjeruju u Boga gotovo identičan. Nadalje, podaci pokazuju da je najslabija točka katolicizma na području vjere i morala. Od 1.500 ispitanih vjernika njih 58% svaki dan mole, a tek 52% prihvaća stav Crkve da je sakramentalna ženidba nerazrješiva. To pokazuje da je slabost Crkve unutra, rekao je don Ivan Grubišić, napominjući da Crkva teško prihvaća stvarnu sliku o sebi, radije ima svoju sliku kakva bi trebala biti.
Na kraju predavanja, don Ivan Grubišić je ponovio da su rezultati istraživanja pokazatelji pojava u stvarnosti zbog kojih bismo se trebali zapitati o vjerodostojnosti svjedočenja Evanđelja.