Zagreb, 25. 3. 1998. (IKA) – “Društveni angažman vjernika u Hrvatskoj” naziv je, treće u nizu, korizmene tribine “Socijalni nauk Crkve u hrvatskom društvu”, koju je 24. ožujka u Zagrebu upriličio Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve. Predavači su bili o. Bono Zvonimir Šagi i dipl. iur. Stjepan Lice. Govoreći o nazočnosti Crkve u sadašnjem hrvatskom društvu, o. Šagi je istaknuo da se u vjernicima stvorila “domoljubna i državotvorna mentalna blokada (u strahu da se ne naudi državi koja nastaje)”. Stvaranjem “nacionalnog misticizma”, država postaje sveopći vrijednosni kriterij, u kojem je kršćanski simbolizam u službi države i nacije, čime se stvara dojam da Crkva posuđuje svoje simbole državi, rekao je o. Šagi, upozorivši pri tom na važnost pitanja svijesti koju Crkva razvija u društvu, pri čemu je najvažnije obratiti pozornost na etičko-socijalno područje. Glede tog pitanja socijalni nauk Crkve valja usmjeriti na svakodnevno djelovanje, a manje na teologiziranje, rekao je predavač. Glede uključivanja vjernika laika u politiku, o. Šagi je istaknuo da je vjernička baza još uvijek pasivna, a njeno buđenje ovisi o promjeni, u njoj prisutne, predkoncilske svijesti u korist činjenice da Crkva mora živjeti i svoju društvenu protegu. Vjernici bi stoga morali samostalnije nastupati, a ne čekati da Crkva djeluje najprije s vrha svoje hijerarhije, čije bi djelovanje trebalo doći tek nakon analiza onoga što laici čine ili ne čine u društvu, rekao je o. Šagi. U tom pogledu, po njegovim riječima, treba kršćansku mistiku i duhovnost otvoriti socijalnosti, a bez molitve i mistike i politika postaje “okrutna i barbarska”, zaključio je predavač. Stjepan Lice je u svom predavanju istaknuo isključenost vjernika iz društvenog života u nekadašnjem sustavu. Novonastale promjene su ih zatekle, jer su se susreli s pitanjima i zahtjevnostima koje prije nisu mogli upoznati i za koje se nisu osposobljavali, rekao je on, upozoravajući da vjernici ne mogu odgovornost za društvo i svijet prebaciti na druge. Ključno je pitanje, po njegovim riječima, “koliko se zauzimamo jedni za druge, a zajedno za opće dobro?”. Prihvatiti posao znači “izložiti se” sudu, kritici…, no treba biti svjestan da nema više i manje vrijednih poslova, te da nema poslova koji ne bi mogli biti na opće dobro sviju, rekao je predavač. Poslanje kršćanina je da se zauzima svojom kršćanskom osobnošću, pri čemu neće moći izbjeći da se kroz njegovo djelovanje vrednuje zajednica kojoj pripada, istaknuo je Stjepan Lice, zaključivši da je potreba djelovanja laikata u društvu neupitna, u čemu će ubuduće sve veće značenje imati vjerničke udruge.