Rim, 7. 3. 1998. (IKA) – “Lik vjernika laika treba lišiti niza iskrivljenih poimanja, ideoloških nad-struktura, kulturalnih uvjetovanosti bivših i nekadašnjih proširenih u crkvenoj zajednici”. To je istaknuo rektor prof. Giuseppe Dalla Torre u govoru na svečanome akademskom činu koji je Papinsko sveučilište Gregorijana priredilo u povodu 10. godišnjice od objavljivanja Apostolske pobudnice “Christifideles Laici” posvećenoj pitanju “Eklezijalnosti i ministerijalnosti poslanja vjernika laika”. Prema prof. Della Torreu tri su razloga koji stoje u osnovi “iskrivljenog poimanja laičkog udruživanja”. Prvi je posljedica “posvjetovnjačene kulture” koja smjera “gubljenju svijesti o razlici između svećeničkog reda u odnosu prema općem svećeništvu” s posljedicom oblikovanja laičkih uloga po uzoru na svećeništvo oslabljene i obesnažene ministerijalnosti. Drugi se razlog odnosi na “klerikalnu” kulturu koja “lik laika oblikuje prema liku klerika i zbog toga smatra da se promicanje prvog toliko više ostvaruje koliko mu se više pridaju značajke vlastite klericima”. Postoji potom “šizofrenična” vizija koja “vodi poimanju poslanja vjernika laika kao ‘posebnoga’ čija bi zadaća u Crkvi bila u potpunosti odijeljena od one u društvu”. Pozvan da bude “izravna veza između Crkve i svijeta” laik, rekao je Dalla Torre, sigurno ima ulogu u Crkvi kao što ima ulogu i u društvu. “Nije riječ”, dodao je, “o suprotstavljenim zadaćama već su one upotpunujuće i duboko povezane”.
Na svečanome akademskom činu govorio je i o. Ginafranco Ghirlanda, dekan Fakulteta kanonskog prava. Njegovo je izlaganje bilo usredotočeno na važnost evanđeoskih savjeta u životu laika. “Za sve krštene”, rekao je o. Gianfranco, “u skladu s njihovim različitim životnim uvjetima, postoji veliki zahtjev za siromaštvom, premda se ono ne mora odnositi na oslobađanje od svakoga materijalnog posjedovanja, čistoćom, premda ne i odricanja od bračnog života, poslušnošću, premda ne i lišavanja vlastite volje”. Ono što je bit evanđeoskih savjeta jest da “oni budu promatrani kao nasljedovanje Isusova života na zemlji koji je bio nevin, siromašan i poslušan”. “Svi su kršteni”, rekao je o. Ghirlanda, “pozvani nasljedovati Isusa”, dati “svjedočanstvo svetosti u svijetu” i “vjernik laik je onaj koji kao pravila vlastitoga života prihvaća evanđeoske savjete na sebi svojstven i osobit način u posvećivanju svijeta i, dakle, u ostvarenju Kraljevstva u ovome stoljeću”.
Govoreći o suvremenoj kulturi o. Ghirlanda je rekao da ostvarenje evanđeoskih savjeta “predstavlja živo poricanje apsolutizacije spolnosti, raspolaganja materijalnim dobrima i samoodređenje. Apsolutizacija koja ne može drugo nego voditi korištenju tih dobara na nesređen i pogrešan način”. Odgovarajući na pitanje o razlici između vjernika laika i onih koji žive zavjetovanim životom isusovac je rekao da “bilo u laičkome bilo u zavjetovanom životu ostvarenje evanđeoskih savjeta predstavlja odgovor na poziv”.