Rim, 6. 3. 1998. (IKA) – “Cvijet za žene Kabula” naslov je novoga međunarodnog pothvata solidarnosti s teškim životnim uvjetima žena u Afganistanu. Pothvat je pokrenula europska povjerenica za ljudska prava Emma Bonino, koja je tim povodom i razgovarala za Radio Vatikan. Cilj pothvata jest pokrenuti javno mnijenje da se zauzme za prava žena, koja im se u Afganistanu opetovano niječu.
“Prilike u kojima žive žene u Afganistanu”, rekla je Bonino, “jako su različite. Žene u Kabulu svedene su na sjene, na duhove, žene koje su bile liječnice, nastavnice, koje su se bavile drugim poslovima, sada su, u samo 24 sata i to zbog dolaska naoružanih Talibana, izgubile sva prava, pa čak i ono da same hodaju ulicama. Na ulicu smiju samo ako su potpuno zaogrnute i ako s njima ide suprug ili brat. Ne smiju ništa raditi, a u Kabulu ima 25 tisuća ratnih udovica koje sada ovise o našoj i međunarodnoj pomoći, ili pak o prosjačenju.”
Navode Emme Bonino potvrdila je i Helena Malikyar, afganistanska znanstvenica koja se bavi istraživanjem islamskog svijeta, ističući da su “prilike doista užasne. I to ne samo u usporedbi s ‘normalnim zapadnim standardima’ već i gledajući na druge islamske zemlje, jer ženama nije dopušteno pohađati školu, raditi izvan obitelji, što je istinska tragedija za sve one koje moraju same uzdržavati obitelji. Osim toga, budući da ne smiju pohađati školu, neće biti niti liječnica, a ženama je zabranjeno liječiti se kod liječnika muškarca. Na taj način, nemaju pravo niti na liječničku njegu, što znači da su – kada teže obole – gotovo osuđene na smrt.”