Rim, 6. 3. 1998. (IKA) – “Da su se Amerikanci željeli riješiti Sadama Husseina, napravili bi to prije sedam godina”. To je za Radio Vatikan izjavio novinar ANSA-e Furio Morroni, koji se upravo vratio s desetodnevnog putovanja u Irak, gdje se zadržao u glavnome gradu Bagdadu i Bassori, drugome iračkom gradu po veličini.
Morroni je istaknuo kako su u Iraku “bez sumnje svi zadovoljni postignutim dogovorom s generalnim tajnikom UN-a, Kofijem Annanom, no sumnjičavi su glede mogućnosti da ovo primirje potraje. Sumnja je raširena i među zapadnim diplomatima u Iraku, kao i izvan Iraka, jer je dojam kako Amerikanci samo traže bilo kakav izgovor za napad. O tome govore podaci iz brojnih izvora, kao i talijanski, američki i britanski mirotvorci koji se nalaze u Iraku, jer Amerikanci, bez obzira na dogovor, još uvijek iz Perzijskog zaljeva nisu povukli svojih 30 tisuća ljudi, brodova i zrakoplova koji ih svakodnevno koštaju 17 milijuna dolara. Amerikanci ne namjeravaju napasti Irak zbog toga što je na vlasti Sadam Hussein. To je samo “fasada”. Moramo se, na žalost, podsjetiti da je Irak druga zemlja izvoznica nafte u svijetu. Interes je Sjedinjenih Država nadzirati te izvore. Naime, da su se Amerikanci željeli riješiti Sadama, mogli su to učiniti pred 7 godina. No, to se nije dogodilo. Zbog čega? Pa zato što, prema mojem mišljenju, Amerikancima Sadam koristi kako bi tu zemlju držali na koljenima. Ako bi se ukinuo embargo i Irak ponovno počeo prodavati naftu, jasno je da bi se cijena nafte izrazito smanjila. To nije u interesu američkih naftnih tvrtki”, izjavio je Morroni.
Ono što je najtragičnije, svjedoči, nadalje, Morroni, da je u Bassori sve više neishranjene djece koja umiru od želučanih bolesti i zaraza. “Samo u siječnju umrlo je oko 7 tisuća iračke djece, od kojih većina na području Bassore. Sva su djeca imala manje od 5 godina. Sve to zbog embarga, jer nema lijekova, nema mlijeka u prahu, a ono što nađete stoji oko 9 tisuća lira (više od 30 kuna!, op. ur.). Toliko zarađuje jedan državni službenik! Osim toga, među djecom se strahovito povećao broj oboljelih od leukemije, a pretpostavlja se da je upravo na području Bassore izrazito jaka radioaktivnost zbog toga što su Amerikanci u ratu upotrebljavali uranij, kako bi pojačali djelovanje svojih raketa i bojevih glava. Nakon svega, iz Iraka sam se vratio izrazito žalostan i pogođen. Na licima djece, u njihovim patnjama, vidio sam djecu koja su postala prosjacima na bagdadskim ulicama. To su djeca bez ičega, bez cipela, bez odjeće, bez ijedne igračke. U tih deset dana provedenih u Iraku nisam vidio nijedno dijete s igračkom u ruci. I to me je najviše pogodilo”, završio je svoje svjedočanstvo Furio Morroni.