Rim, 27. 2. 1998. (IKA) – Papinska akademija za život završila je 25. veljače svoje redovito 4. zasjedanje koje je bilo posvećeno pitanju ljudskog genoma i budućnosti društva. Na tom su zasjedanju sudjelovali biolozi, filozofi, teolozi, pravnici, sociolozi i ostali, kako bi ujedinili napore, te predstavili dostignuća kao i viđenja sveukupnosti toga bioetičkog problema.
Prvi je zaključak taj da je ljudski genom (tj. sveukupnost genetskih obilježja koje određuju pripadnost vrsti kao i pojedinačna obilježja čovjeka) tajna i složena stvarnost, koju još treba istraživati. Pogrešno je stoga shvaćanje kako je, glede toga problema, sve “matematički jasno” i sigurno. Sljedeći zaključak bio je da ljudski genom predstavlja ustrojstvo koje je u vezi s dostojanstvom ljudske osobe jer tijelo, kojeg ustrojava genom, nije odijeljeno od duše. Tako se može reći: tko dira tijelo, dira osobu. Svaka manipulacija, svaki zahvat koji ne bi poštivao osobu, treba pozorno promotriti, te je potrebno utvrditi etička stajališta i načela u genetici.
Biskup Elio Sgreccia, zamjenik predsjednika Papinske akademije za život kaže da to znači, nadasve, “da su, u pozitivnom smislu, dopuštena i poticana sva istraživanja koja nastoje njegovati ljudsku tjelesnost u njezinu najdubljem ustrojstvu, tj. svladati genetske nasljedne bolesti. No, tu se još uvijek nalazimo na području nade. Jedna druga nada jest ona da ćemo uspjeti shvatiti mehanizam kojim se umnožavaju ćelije, pa tako i ćelije tumora, što bi značilo da ćemo u budućnosti uspjeti stvoriti pretpostavke za poboljšano liječenje od tumora, ako ne za potpuno ozdravljenje. Nasljedne bolesti i tumori u središtu su istraživanja preko 300 znanstvenika u svijetu, koji su međusobno povezani kako bi proučavali ljudski genom.
No, postoje i negativne naznake i stavovi koji nas brinu. Posebno nas brine što mnogi, budući da na raspolaganju imaju brojne dijagnostičke mogućnosti, tj. mogućnost upoznavanja s brojnim nasljednim bolestima još prije rođenja, ohrabruju stavove onih koji odabiru djecu koja se trebaju roditi. Tako se rađaju samo oni koje se smatra savršenima, a odbacuje one koji nisu savršeni.
Dijagnoza se obično radi zbog terapije. No, ovdje je riječ o dijagnozi koja službi ubijanju. I upravo je u tome dilema: upoznati kako bi se izliječilo ili upoznati kako bi se ubilo? Znanje je moć koja treba služiti životu, a ne ubijanju”, zaključio je mons. Sgreccia.