Rim-Geneva, 19. 2. 1998. (IKA) – Zbog mogućnosti vojnog napada na Irak, međunarodne humanitarne organizacije pripremaju pomoć tamošnjem pučanstvu. “Jako smo zabrinuti, pa smo u Bagdad već poslali 8 tona lijekova”, izjavio je u Genevi glasnogovornik međunarodnog odbora Crvenog križa (CIRC). CIRC trenutno u Bagdadu ima 14 svojih izaslanika, njih 13 nalazi se u zapadnom dijelu te zemlje, uz 258 tamošnjih suradnika. To je osoblje “psihološki pripremljeno” za moguće djelovanje u ratnim prilikama. Isto tako, Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) proučava niz planova za pomoć i zbrinjavanje tisuća osoba koje će se, pretpostavlja se, dati u bijeg i na taj način postati prognanici i izbjeglice. “U slučaju napada mislimo tražiti od zemalja susjeda Iraka da ne zatvore svoje granice pred rijekama izbjeglica”, protumačio je jedan visoki dužnosnik UNHCR-a.
Kako se saznaje iz te dvije humanitarne organizacije, njihove pripreme nisu znakom da je ratni sukob potreban, već spoznaja da bi “u prilikama u kojima je Irak bilo izrazito teško pomoći mogućim izbjeglicama, ranjenima i preživjelima, ako se već sada ne spreme dobro”.
Međunarodna diplomacija još uvijek nastoji pronaći mirno rješenje nesporazuma u Iraku. Tim se naporima pridružuju i papa Ivan Pavao II., te brojne crkvene osobe. Jedna od njih je i Njegovo Blaženstvo, patrijarh Raphael I. Bidawid iz Babilonije Kaldejske. On je vjerski poglavar i duhovni vođa milijuna kršćana, od kojih je 80% katolika kaldejskog i latinskog obreda (Iračana, sveukupno, ima 20 milijuna). Prema njegovim riječima, u razgovoru za Radio Vatikan, napetosti moraju riješiti “Clinton i Sadam jer su obojica odgovorni za ovo stanje, za ovu napetost i ne vjerujem da bi čovjek koji je svjestan svojih odgovornosti mogao prihvatiti nastavak tih prilika koje predstavljaju problem za svekoliko čovječanstvo”. Patrijarh je, kako svjedoči, o tom problemu često govorio sa Svetim Ocem te ga je zamolio da “nastavi moliti za taj siromašni narod koji umire u smrtnoj borbi. Ne ostaje nam ništa drugo do li Papin glas i glas Crkve u prilog tom narodu. I ne uzimajući u obzir ratne prijetnje, irački narod umire od gladi, nedostaju lijekovi a prema podacima UN-a u ovih posljednjih sedam godina umrlo je milijun djece. Vjerujem da je to genocid jer, kako opetovano navode UN-ovi izvještaji, u Iraku svake godine od gladi i zbog nedostatka lijekova umre 4.500 djece. Upravo ovih dana ‘Famiglia cristiana’ je objavila izvješće jedne skupine liječnika koji su došli u Irak i vlastitim očima vidjeli djecu kako umiru od bolesti uslijed nedostatka koji u Italiji koštaju 2.000 lira (jedva 7 kuna). Što se tiče osjećaja kršćanske zajednice, oni se ne razlikuju od onih njihove braće muslimana, jer kada bombe padaju po našim glavama ne razlikuju tko je musliman a tko kršćanin. Dakle, ista nam je sudbina, solidarni smo s njima, trpimo i podnosimo svoj križ s puno predanja u nadi da će konačno pobijediti pravda a ne sila”, zaključio je patrijarh Bidawid.