Rim, 7. 2. 1998. (IKA) – “Crkva je jedina preostala stvarnost koja ima hrabrosti biti uz najsiromašnije”, izjavio je prof. Roberto Panizza s torinskog Sveučilišta, upozoravajući na gotovo potpuno zanemarivanje problema prema 1.400 milijuna siromaha na svijetu. Prof. Panizza to je izjavio u tijeku svojeg predavanja “Ekonomska i financijska globalizacija”, kojeg je održao u Rimu na poziv više dragovoljačkih udruga i tamošnjeg Caritasa.
“Pad berlinskog zida i kraj socijalističkih sustava, označio je završetak bipolarnog sustava. Taj je sustav, što je paradoks, jamčio neku vrstu zaštite interesa najodbačenijih zemalja i najugroženijih klasa. U borbi između kapitalizma i komunizma, dvije su sile bile krajnje pozorne kako manjine ne bi potpale pod utjecaj protivne strane. Zanimanje za određene afričke zemlje odgovaralo je razlozima hladnog rata, a niti Sovjetski Savez niti Sjedinjene Države ne bi nikad dopustile da se gospodarske prilike tih zemalja izrode na taj način kako je to slučaj danas. Svršetkom bipolarnog sustava ponestalo je i zanimanja za obranu najsiromašnijih zemalja”, prosuđuje prof. Panizza. “Danas, smatra on, svijet nadziru velike industrijske i financijske višenacionalne tvrtke, jedina organizirana sila koja je u stanju rukovoditi svjetskim pitanjima na temelju svojih interesa”. Osim toga, sve se više širi organizirani kriminal. “Najjače višenacionalne tvrtke upravo su skupine organiziranog kriminala. Prodajući drogu i oružje, te trgujući ljudima i ljudskim organima uspjele su sakupiti sredstva koja su neizmjerno moćnija od ostalih višenacionalnih tvrtki, te su postale gospodarima financijskog svijeta”. Svoju je zabrinutost za sudbinu najsiromašnijih izrazio i Luca Jahier, predsjednik “Dragovoljaca u svijetu” (FOCSIV) koji je istaknuo: “Ne bismo željeli da budućnost bude onakva kakvom ju je krajem 1995. opisala ‘Zaklada Gorbačov’. Prema toj zakladi, naime, u 21. stoljeću samo 20% radno sposobnih osoba biti će u stanju, na međunarodnoj razini, održati svjetsko gospodarstvo.” Preostaje pitanje: A što će onda raditi ostali?