Istina je prava novost.

NIKOME OD SVEĆENIKA NIJE DOPUŠTENO DJELATNO SUDJELOVANJE U POLITIČKOJ STRANCI ILI POLITIČKOJ AKTIVNOSTI Pismo kardinala Puljića Saboru Hrvata Bosne i Hercegovine

Sarajevo, 5. 2. 1998. (IKA) - Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, premda pozvan, zbog obveza nije u mogućnosti sudjelovati u radu sjednice Sabora Hrvata Bosne i Hercegovine, koja će s radom započeti 7. siječnja u Sarajevu, te će nekoga od svoji

Sarajevo, 5. 2. 1998. (IKA) – Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, premda pozvan, zbog obveza nije u mogućnosti sudjelovati u radu sjednice Sabora Hrvata Bosne i Hercegovine, koja će s radom započeti 7. siječnja u Sarajevu, te će nekoga od svojih suradnika zamoliti da skupu bude nazočan kao gost. Kardinal Puljić Saboru je uputio pismo u kojemu mu želi uspješan tad, te se zahvaljuje na pozivu. U pismu upućenom Saboru kardinal Puljić ističe sljedeće:
“1. Nikome od svećenika s područja ove nadbiskupije nije dopušteno djelatno sudjelovanje u bilo kojoj političkoj stranci ili političkoj aktivnosti. Razlog jednostavno leži u činjenici da svećenici trebaju biti na raspolaganju svim vjernicima, bez obzira na stranačko opredjeljenje. Svećeniku nije dopušteno da bude aktivno uključen ni kao privatna osoba, jer se svećenstvo ne može odvojiti od života.
2. Želim podržati sve aktivnosti, koje su za dobro čovjeka, a na poseban način za dobro našeg hrvatskog naroda i u njemu Katoličke Crkve. Zato podržavam nastojanja HNV-a da kroz Sabor dadne svoj doprinos ostvarenju pravednoga i trajnog mira na prostorima Bosne i Hercegovine. Na posebni način podržavam pravo povratka svih na svoje ognjište, zaštitu identiteta, zaštitu prava na imovinu, rad i socijalnu sigurnost, građanska prava i slobode…
3. Posljednjih tjedana neki hrvatski javni djelatnici upozoravali su na loše posljedice službene i neslužbene hrvatske politike u Bosni i Hercegovini te na propuste katoličkih vjerskih poglavara u vezi s time. Ne ulazeći na ovom mjestu u opravdanost i utemeljenost te kritike, smatramo da uvjeti nalažu poći dalje od ogorčene kritike te prirediti takve programe koji će hrvatskim biračima ove zemlje biti dovoljno uvjerljivi da prilikom izbora 1998. svoje povjerenje poklone onima koji će zauzetije zastupati njihova prava, stvarne mogućnosti i potrebe.”