Istina je prava novost.

VRHBOSANSKI BISKUPI BRANILI SU I BRANIT ĆE PRAVA I DOSTOJANSTVO SVAKOG ČOVJEKA I NARODA U BiH Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar o pismu vrhbosanskih svećenika upućenom "Predsjedniku Republike, hrvatskoj j

avnosti, hrvatskim sredstvima javnog priopćavanja" Sarajevo, 30. 1. 1998. (IKA/KTA) - U povodu pisma, što su ga svećenici vrhbosanske nadbiskupije, nazočni na Teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu, uputili 29. siječnja iz Zagreba "Predsjedniku Republike

avnosti, hrvatskim sredstvima javnog priopćavanja”
Sarajevo, 30. 1. 1998. (IKA/KTA) – U povodu pisma, što su ga svećenici vrhbosanske nadbiskupije, nazočni na Teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu, uputili 29. siječnja iz Zagreba “Predsjedniku Republike, hrvatskoj javnosti, posebno hrvatskim sredstvima priopćavanja” priopćenjem za javnost oglasili su se vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i pomoćni biskup Pero Sudar. U priopćenju kardinal Puljić i biskup Sudar osvrću se na spomenuto pismo čijem potpisivanju nisu bili nazočni a koje je, kako se ističe u uvodu, izazvalo brojna nagađanja, kriva tumačenja kao i dobronamjerna pitanja tko ga je, a tko nije potpisao. Biskupi pozdravljaju brigu svojih svećenika za tamošnju Crkvu i hrvatski narod u BiH te se pridružuju tom “činu upozorenja i poziva onima koji su namjerno ili nenamjerno, ali stvarno, pridonijeli stanju u kojem smo se našli, a ljudska im je i moralna obveza pomoći svakom čovjeku, a napose hrvatskom narodu u BiH, koji se sve više prepušta agoniji nestanka”, stoji u priopćenju. “Žalosti nas, vjerujemo nesmotrena, ali i neistinita tvrdnja”, nastavlja se u priopćenju, “o dosadašnjoj šutnji svećenika, što znači i biskupa ove nadbiskupije”, ističu biskupi te se pitaju: “Zar tako brzo smijemo zaboraviti sve one koji se vratiše i vraćaju na zgarišta svojih župnih kuća i na ruševine crkvi?”. Kardinal Puljić i biskup Sudar napominju da ni oni ni mnogi tamošnji svećenici nisu šutjeli “unatoč napasti da pred mukom i šutnjom onih što šutjeti ne bi smjeli, i pred izolacijom državnih sredstava priopćavanja, i sami zamuknu”. “Nismo se sustezali istupati i pred međunarodnim posrednicima iako nam je umjesto pomoći uzvraćano optužbama i krivim tumačenjima”, priopćuju biskupi. Oni se slažu da su Hrvati u postdaytonskoj BiH ugroženiji nego i u tijeku samoga rata, kako stoji u pismu vrhbosanskih svećenika, “ali je isto tako istina da se Hrvati iz područja pod kontrolom hrvatskih vlasti zbog nebrige, bezvlašća i nasilja i dalje tiho i namjerno preseljavaju”, ističu biskupi. “U svim svojim nastojanjima zastupali smo, branili i branit ćemo prava i dostojanstvo Hrvata i katolika u BiH, ali znamo da to ne bi bilo ni ljudski, ni kršćanski, pa zato i nedjelotvorno, ako bismo zaboravili prava i dostojanstvo svakoga čovjeka i naroda u ovoj napaćenoj zemlji, domovini svih koji je vole istinom i poštenjem”, stoji u priopćenju kardinala Puljića i biskupa Sudara.