“KRŠĆANSKI ODGOJ MLADEŽI U HRVATSKOME DRUŠTVU” – XXXVIII. TEOLOŠKO-PASTORALNI TJEDAN ZA SVEĆENIKE (2)
Zagreb, 29. 1. 1998. (IKA) – Prijepodnevni dio drugoga dana 38. svećeničkoga tjedna otvoren je 28. siječnja predavanjem dr. fra Ante Vučkovića iz Zadra koji je izlagao na temu “Kršćanski navještaj Boga i nova evangelizacija kod mladeži” Na početku predavanja dr. Vučković je uočio dvije pojave u hrvatskome društvu, od početka demokratizacije zemlje: povratak velikoga broja ljudi u Crkve te širenje novih religioznih pokreta. Za razliku od zapadnoeuropskih zemalja, istaknuo je dr. Vučković, gdje je širenje novih religioznih pokreta bilo praćeno opadanjem broja vjernika u Crkvama, u Hrvatskoj su se ta dva procesa događala paralelno. Objasnio je to rastućom potrebom ljudi za pronalaženjem smisla života. Govoreći o značajkama nove religioznosti predavač iz Zadra je istaknuo kako je jedna od glavnih njihova pomiješanost s elementima praznovjerja, što djeluje itekako privlačno na suvremenoga čovjeka, razočaranog u znanost i tehnološki razvitak. Ono zbog čega su ti pokreti osobito zanimljivi današnjemu čovjeku, primjećuje dr. Vučković, jest njihova zavodljivost i zamamljivost. Zanimljivo je u tome kontekstu i njegovo poređenje s događajem iz života Isusova, koje je opisao evanđelist Ivan. Riječ je o Isusovu susretu sa Samarijankom. U tome događaju dr. Vučković vidi sliku susreta kršćanstva s religioznim pokretima. Krist ne podliježe zavođenjima Samarijanke, koja bi se u ovome kontekstu mogla usporediti s predstavnicima određene sljedbe, nego joj nasuprot tome nudi svoju duhovnost. Dr. Vučković zaključuje kako je u tome prepoznatljiv stav kršćanstva da se ne svodi na zavodljivost i primamljivost, nego na duhovnost. Razotkrivajući njezinu vezu s više muževa, Isus Samarijanki ponazočuje kako korijeni svega toga leže u njezinu traženju, njezinoj žeđi za otkrivanjem smisla vlastitog života. Dr Vučković primjećuje kako se upravo u tome dijelu može očitati jedna od temeljnih značajki kršćanskoga navještaja – ono se ne događa izvan životnoga konteksta pojedinca nego unutar njega. Upravo poput Samarijanke – u kontekstu njezine žeđi za istinskim smislom života.
“Raskorak između crkvenoga i seksualnog morala i ponašanja mladeži” naziv je predavanja koje je uslijedilo, a održao ga je dr. Josip Grabac. On je u svome predavanju nazočnima predočio sociološke analize u zapadnoj Europi. Istraživanja prvenstveno ukazuju na usredotočenost suvremene mladeži na vlastiti stav, na vlastito “ja”. Posljedica toga je da današnja mladež traži istinu na subjektivnoj razini. Stoga ne čudi njihovo idealiziranje atraktivnih suvremenih idola – glumaca, pjevača i dr. – u kojima traže vlastiti odgovor na temeljna ljudska pitanja, a samim tim i vlastiti životni stav. Dr. Grbac u nastavku je iznio neke statističke podatke o vjerskom stavu mladeži u zapadnoj Europi, ističući kako ona zasigurno nisu ništa različita niti u Hrvatskoj nakon njezina osamostaljenja i početka procesa demokratizacije. Posebno je uočio kako ti statistički pokazatelji ukazuju na sve veću dopustivost kod suvremenoga čovjeka odnosno njegovu toleriranju određenih moralnih zastranjenja kod sebe i drugih.
Posljednje prijepodnevno predavanje održao je dr. Stjepan Baloban na temu “Problemi spolnoga odgoja mladeži”. Dr. Baloban u svome je predavanju s moralnoga stajališta iznio određene poteškoće s kojima se susreću dušobrižnici i nastavnici u odgoju mladeži.
U popodnevnom dijelu rada Tjedna predavanja su održali dr. Karlo Koračević, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu mr Mijo Nikić i asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Ivan Šaško. Dr. Koračević je u svom predavanju pod naslovom “Utjecaj socijalne nesigurnosti na rast i sazrijevanje mladog čovjeka” najprije ukratko ocrtao “moderna vremena”, istaknuvši kako se ona od prošlih vremena razlikuju ponajprije u tome što je “razbijena nekad homogena društvena cjelina” te više nema “jedinstvenog morala ni religijskog svjetonazora”. Premda se od “modernih vremena” mnogo očekivalo, ona ta očekivanja nisu ispunila: nisu se ispunile najave proklamirane u Francuskoj revoluciji o “više slobode, jednakosti i bratstva”, nego je naprotiv “više slobode” dovelo do “manje jednakosti”… U tim i takvim modernim vremenima na mlade se uglavnom, posebno u američkim znanstvenim krugovima, gleda kao na one koji “se osjećaju gubitnicima, jer moraju platiti grijehe prošlih generacija”. Na rast mladih posebno utječu privredna i socijalna situacija, odnosno globalna ekonomska kriza koja je zahvatila skoro cijeli svijet. Loši uvjeti u kojima žive roditelji negativno utječu na odgoj i obrazovanje mladih: vrlo često roditelji svojoj djeci ne mogu osigurati kvalitetno školovanje. Ako i imaju uvjete za školovanje, mladi teško mogu procijeniti što odabrati, jer je stanje na tržištu rada vrlo nepovoljna, pa je teško znati u kojim će zvanjima nakon školovanja još uvijek biti otvorenih radnih mjesta. Zbog toga je nužno prilagoditi sustav školovanja pojedinih zemalja sa stvarnim potrebama tržišta rada. Nepovoljna gospodarska situacija nadalje utječe i na odgodu donošenja vlažnih odluka u životu mladih: odgađa se stupanje u brak te odluka o rađanju djece. Predavač je potom govorio o odnosu mladih prema političkom životu, istaknuvši kako se mladi “uglavnom distanciraju od politike, jer sumnjaju da će ona išta promijeniti”, te o odnosu mladih prema medijima, koji danas igraju odlučujuću ulogu, kako negativnu tako i pozitivu, u životu mladog čovjeka. Na ljestvici vrednota mladih, Crkva je na vrlo niskom mjestu; tako će primjerice, u velikoj većini slučajeva “mladi sudjelovati na misi samo onda kad nemaju ‘pametnijeg posla’ (spavanje, televizija, izlet…)”. Ugled Crkve, posebno na Zapadu, vrlo je nizak, istaknuo je predavač, na što utječu i “česte medijske afere” vezane uz crkvene velikodostojnike.
Naslov predavanja mr. Mije Nikića bio je “Mladi između Crkve i sekte”. Nakon što je opisao naglo širenje različitih sekti kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, predavač je analizirao uzroke koji mlade “tjeraju” u sekte. Različiti su motivi pristupanja nekoj sekti: traženje Boga kojega nisu našli u tradicionalnim religijama, potreba za ljubavlju i toplinom koje sekte obećavaju, zadovoljenje intelektualnih i, napose, emocionalnih potreba, revolt protiv roditelja ili društva, ali i zadovoljenje materijalnih potreba. Na te “potrebe” sekte odgovaraju vrlo razrađenim metodama promidžbe: dobro smišljenim odgovorima na sva moguća pitanja kandidata, stvaranje ozračja prijateljstva i ljubavi prema novim kandidatima, različiti oblici materijalne i duhovne pomoći… Izazov sekti trebao bi potaknuti unutarnju obnovu Crkve. Crkva mora naći načina odgovoriti na potrebe suvremenog čovjeka, istaknuo je mr. Nikić. Ona treba “puno više voditi računa o izgradnji crkvenog zajedništva među mladima, primjerice aktiviranjem raznih udruga vjerskog sadržaja i orijentacije”. Crkva mora svjedočiti ljudsku blizinu i toplinu, ona se na različite načine mora otvoriti mladim ljudima, kako bi se mladi u njoj osjećali korisnima i uvažavanima. Ipak, istaknuo je predavač, “nismo mi, nego Bog, koji po Kristu spašava svijet… samo ljudskim silama, mi smo nemoćni”.
Dr. Ivan Šaško je govorio o “ritualnosti kod današnje mladeži”. Danas se često krivo zaključuje kako su mladi izgubili smisao za ritualnost. Ne radi se o gubljenju smisla za ritualnost, nego o “novoj ritualnosti” kod mladih. Nakon što je opisao bitne elemente te nove ritualnosti, predavač je istaknuo kako se ona bitno razlikuje od kršćanskog bogoslužja, koje je “‘jasno’ i znakovito, prilično racionalno, s didaktičkim karakterom unutar izričaja obrednih sekvencija, što je suprotno novim ritualnostima”, koju karakterizira jednostavnost i neka vrsta banalnosti otajstvenog sadržaja”. Kako bi ukazao na to da je kršćanska liturgija uvelike izgubila smisao simboličnosti, dr. Šaško je upotrijebio riječi Elmanna Salmanna: “Tužna je kob pokoncilske reforme da je stvorila obred koji nije niti meditativan, niti komunikativan, niti adoracijski, niti sakralni; ne zahvaća tijelo i ne daje prostor slobodi”. “Ne osjećam se pozvanim, u ime pravovjerja, osuditi nove religijske pokrete… Ako će tko to osuditi kao herezu, neka se sjeti da su hereze Crkvi donijele i puno toga dobroga”, istaknuo je mr. Šaško.
Navedena rečenica teologa Salmanna u raspravi koja je potom uslijedila zauzela je vidno mjesto, te je mr. Šaško objasnio kako je tom rečenicom i htio potaknuti na razmišljanje o tome treba li i kako mijenjati današnje oblike kršćanske liturgije, kako bi ona bila više simbolička, a manje racionalna. “Simbol kojega treba komentirati i razjašnjavati više nije simbol”, istaknuo je. U raspravi je, na pitanje profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Vladimira Zagorca dr. Koračeviću o tome na koji je način društvo odgovorno za probleme mladih, odnosno misli li tu na neki oblik kolektivne krivnje, više je sudionika, među kojima i Zvonimir Bono Šagi i dr. Stjepan Baloban, govorilo o kršćanskom shvaćanju grijeha struktura.