SUVREMENA DRŽAVA NE MOŽE OD ATEIZMA ILI VJERE STVARATI JEDNU OD SVOJIH POLITIČKIH ODREDNICA
Ekumenski skup u apostolskoj nuncijaturi u Havani i misno slavlje na Piazi de la Revolucion “Jose Marti” – Papa u homiliji oštro osudio gospodarske i ideološke sustave posljednjih stoljeća koji su kao način vladanja odredili sukob “budući da u svojim programima sadržavaju kvasac suprotstavljanja i razjedinjenja”
Havana, 26. 1. 1998. (IKA) – Ekumenskim skupom u apostolskoj nuncijaturi u Havani papa Ivan Pavao II. započeo je svoj peti i posljednji dan boravka u Kubi. Papa se 25. siječnja susreo s dvadesetak članova mjesnoga Ekumenskog vijeća, predstavnicima različitih kršćanskih zajednica te židovske zajednice u Kubi kojima se obratio prigodnim govorom. “Došao sam u ovu zemlju kao glasnik nade i istine. Došao sam ohrabriti i potvrditi u vjeri pastire i vjernike različitih biskupija ovoga naroda (usp. Lk 22,32), ali sam jednako tako želio da moj pozdrav dospije do svih Kubanaca kao konkretni znak vječne ljubavi Božje prema svim ljudima”, rekao je Papa dodajući kako je cilj toga susreta “zajednički podijeliti napore usmjerene ponovnome učvršćenju jedinstva svih kršćana te učiniti tješnjom suradnju na cjelovitom napretku kubanskoga naroda vodeći računa o duhovnim i transcendentalnim vrednotama vjere”. Podsjetivši potom da se tom nedjeljom zaključuje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana Papa je istaknuo kako se tim pothvatom nije željelo samo “privući pozornost svih kršćana na vrijednost ekumenskoga pokreta, već se također željelo na praktičan i nedvosmislen način istaknuti osnove na kojima se moraju temeljiti sva njegova djelovanja”. Papa je, nadalje, još jednom potvrdio “neopozivo zauzimanje Crkve da ne odustane od nastojanja oko punoga jedinstva Kristovih učenika”. “Budimo svjesni da ponovni povratak punoga jedinstva zahtijeva ljubav, hrabrost i nadu, čimbenika koji se rađaju iz ustrajne molitve kao prvotnoga izvora svakoga zauzimanja uistinu nadahnutoga od Gospodina. Molitvom – uz to što se pospješuje čišćenje srca i nutarnje obraćenje, neophodnih za prepoznavanje djelovanja Duha Svetoga kao vođe ljudi, Crkva i povijesti – promiče se i sloga koja preobražava naše volje i čini ih poslušnima njegovim nadahnućima”, rekao je Sveti Otac u svome obraćanju predstavnicima vjerskih zajednica u Kubi. “Snažno zauzimanje za jedinstvo svih kršćana jedan je od znakova nade prisutnih na kraju ovoga stoljeća (usp. “Tertio millenio adveniente, 46)”, dodao je Papa. Govoreći o potrebi promicanja ekumenskoga dijaloga na Kubi, Papa je pozvao kršćane u Kubi da “održavaju svakodnevni dijalog ljubavi koji će uroditi dijalogom istine, pružajući kubanskom društvu izvornu sliku Krista i pospješujući upoznavanje njegova otkupiteljskoga poslanja za spas svih ljudi”. “Želim, nadalje, uputiti poseban pozdrav ovdje predstavljenoj židovskoj zajednici. Njezina nazočnost rječit je dokaz bratskoga dijaloga usmjerenog boljem upoznavanju između židova i kršćana koje katolička strana promiče od II. Vatikanskog koncila i nastavlja sve više širiti. Dijelimo s vama zajedničku duhovnu baštinu koja svoje korijene ima u Svetim Pismima”, istaknuo je Papa pri kraju svoga govora.
Sveti je Otac nakon toga papamobilom krenuo prema Piazi de la Revolucion “Jose Marti”, gdje je predsjedao posljednjem misnom slavlju za svog boravka na Kubi, koje je na poseban način bilo posvećeno ulozi laika u Crkvi. Tema toga susreta bila je, naime, “Nova evangelizacija i poslanje laika u Crkvi na pragu trećega kršćanskog tisućljeća”. Prije dolaska na oltar, koji je bio postavljen pred Nacionalnom knjižnicom, Papa se provezao kroz mnoštvo od gotovo milijun ljudi. Svetog je Oca na početku misnog slavlja pozdravio havanski nadbiskup Jaime Lucas Ortega y Alamino.
Nakon uobičajenih pozdravnih riječi, upućenih kardinalu Ortegi i ostalim nazočnim kardinalima i biskupima iz Kube i ostalih zemalja, zatim svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima te predstavnicima građanskih vlasti, Papa je u svojoj homiliji oštro osudio gospodarske i ideološke sustave posljednjih stoljeća koji su kao način vladanja odredili sukob “budući da u svojim programima sadržavaju kvasac suprotstavljanja i razjedinjenja. To je duboko uvjetovalo poimanje čovjeka i odnose s drugima. Neki od tih sustava nastojali su ograničiti vjeru na isključivo individualno područje, lišavajući je svakoga društvenog utjecaja i važnosti. U tome smislu dobro je podsjetiti da suvremena država ne može od ateizma ili od vjere stvarati jednu od svojih političkih odrednica. Država, daleko od svakoga krajnjega fanatizma i posvjetovnjačenja, mora promicati ozbiljno društveno ozračje i prikladno zakonodavstvo koja svakoj osobi i svakoj vjeroispovijesti dopušta slobodno življenje vlastite vjere, njezino izražavanje na području političkoga života te da mogu računati na sredstva i prostore dostatne da životu nacije ponude vlastita duhovna, moralna i građanska bogatstva. S druge strane, na različitim se mjestima razvija oblik kapitalističkoga neoliberalizma koji podređuje osobu i uvjetuje razvoj naroda slijepim snagama tržišta, pritiskajući iz svojih središta moći nepodnosivim teretima manje povlaštene narode. Tako se često narodima nameću, kao uvjet za daljnje primanje pomoći, neprihvatljivi gospodarski programi. Na taj način dolazi do pretjeranoga bogaćenja malobrojnih pod cijenu rastućeg siromašenja brojnih, tako da bogati postaju sve bogatiji a siromašni sve siromašniji”, rekao je Papa u homiliji na Piazi de la Revolucion “Jose Marti”. “Crkva” nastavio je Papa, “nasuprot tim sustavima predlaže svijetu novu pravdu Kraljevstva Božjega (usp. Mt 6,33) nudeći čovječanstvu nadu i preobražavajuću moć ljubavi življene u jedinstvu koje je Krist želio. Stoga je potrebno krenuti putem pomirenja, dijaloga i bratskoga prihvaćanja bližnjega tko god on bio”. Napominjući kako je već u niz navrata govorio o društvenim pitanjima Papa je istaknuo: “Neophodno je nastaviti govoriti o tome sve dok u svijetu bude ijedna nepravda, koliko god mala bila, budući da se Crkva, u suprotnome slučaju, ne bi pokazivala vjerna poslanju koje joj je Krist povjerio. U središtu pozornosti je čovjek, osoba od krvi i mesa. Ako se vremena i okolnosti mijenjaju, uvijek postoje osobe koje trebaju glas Crkve kako bi bile prepoznate njihove tjeskobe, boli i bijede”. U nastavku svoga govora Sveti je Otac posebno istaknuo potrebu “neophodne promjene društvenih ustrojstava” uočivši kako do njih neće doći ukoliko se ne obraćaju ljudi, svaki čovjek. Papa je potom pozivajući se na tekstove iz Lukina i Ivanova Evanđelja: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla… proglasiti sužnjima oslobođenje.. na slobodu pustiti potlačene” (Lk 4, 18) te “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iva 8,31-32); istaknuo slijedeće: “Istina o kojoj govori Isus nije samo razumsko poimanje stvarnosti, već i istina o čovjeku i njegovoj transecendentalnoj usmjerenosti, o njegovim pravima i obavezama, o njegovoj veličini i njegovim ograničenjima… Sloboda koja se ne zasniva na istini uvjetuje čovjeka do tog stupnja da ga katkad čini objektom a ne subjektom društvenoga, kulturnog, gospodarskog i političkog okruženja, ostavljajući ga gotovo u potpunosti bez mogućnosti osobnoga razvoja. Neki puta, pak, ta je sloboda individualistička te, ne vodeći računa o slobodi ostalih, zatvara čovjeka u njegovu sebičnost. Postići slobodu u odgovornosti predstavlja neodgodivu zadaću svakoga čovjeka. Za kršćane sloboda djece Božje nije samo dar i zadaća. Ona također uključuje neprocjenjivo svjedočanstvo i istinski prinos hodu prema slobodi cijeloga ljudskog roda. To oslobođenje ne svodi se samo na društvene i političke vidike, već dostiže svoju puninu u ostvarivanju slobode savjesti, temelju i osnovi ostalih ljudskih prava”. “Za mnoge danas postojeće političke i gospodarske sustave najveći izazov nastavlja predstavljati povezivanje slobode i društvene pravde, slobode i solidarnosti. U tome smislu katolički društveni nauk predstavlja napor razmišljanja i prijedlog kojima se nastoji rasvijetliti i pomiriti odnosi između neotuđivih prava svakoga čovjeka i društvenih potreba na način da osoba uspije u potpunosti zadovoljiti vlastite težnje i cjelovito ostvarenje prema svome položaju djeteta Božjega i građanina. Stoga katolički laikat mora pridonijeti tome ostvarenju putem primjene crkvenoga društvenog nauka u različitim okruženjima otvoren svim ljudima dobre volje”, istaknuo je Papa. “Kao što znate, Kuba posjeduje kršćansku dušu koja ju je dovela do sveopćega poziva. Pozvana da pobjedi izoliranost mora se otvoriti svijetu i svijet se mora približiti Kubi, njezinom narodu, njezinoj djeci koja bez sumnje predstavljaju njezino najveće bogatstvo. Došao je trenutak da se krene novim putovima koje vremena obnove u kojima živimo zahtijevaju, približavajući se trećem tisućljeću kršćanskoga doba” rekao je Papa pri kraju homilije. Nakon homilije Papa je simbolično uručio Bibliju nekolicini stanovnika iz različitih dijelova Kube. Pred kraj misnoga slavlja Papa je održao uobičajeni nedjeljni Angelus uz koji je još jednom podsjetio kako se tom nedjelom zaključuje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. “Želja da postigne puno zajedništvo svih Kristovih vjernika neprestano prati hod Crkve i postaje još hitnijom u ovoj godini posvećenoj Duhu Svetome kao pripremi za Veliki jubilej 2.000. Sloga i jedinstvo, sadržaji nade Crkve i čovječanstva, još su uvijek daleki. No unatoč tome predstavljaju dar Duha Svetoga koji treba neumorno tražiti”, rekao je uz ostalo Papa prije molitve anđelova pozdravljenja. Nakon Angelusa Sveti je Otac blagoslovio temeljni kamen novoga sjemeništa Crkve u Kubi a potom se zaputio prema trećem odredištu posljednjega dana boravka na Kubi – rezidenciji havanskoga nadbiskupa Jaimea Ortege gdje sudjeluje na ručku sa članovima kubanskoga episkopata i članovima svoje pratnje.