Pjongjang, 8. 1. 1998. (IKA) – U središte svjetske pozornosti ponovno se vraća drama Sjeverne Koreje: pučanstvo je na kraju snaga zbog neimaštine, stotine tisuća djece umire od gladi i bolesti, posvuda nedostaje hrane i lijekova. Prema predviđanjima Svjetskog programa prehrane (PAM) Ujedinjenih naroda, koji je 6. siječnja u Londonu prikazao svoj plan pomoći toj zemlji u 1998, predviđa se da će čak 10 milijuna Sjevernokorejaca trebati pomoć. PAM je do sada u tu zemlju otpremio oko 650.000 tona hrane i potrepština namijenjenih pučanstvu koje je najprije gladovalo zbog suše, a potom poplava, koje su posebno pogodile poljodjelce.
Osim PAM-a, u Sjevernoj Koreji djelatne su i nevladine organizacije iz cijeloga svijeta, a posebno organizacija “Kooperacija i razvoj” (CESVI) iz talijanskoga grada Bergama. Ta organizacija svoju pomoć, prikupljenu u različitim dobrotvornim pothvatima, dijeli izravno pučanstvu, kako su za Radio Vatikan posvjedočili dr. Massimo Urbani i njegova supruga Azar. “Već se dva mjeseca nalazimo na jugu Sjeverne Koreje, gdje pomažemo pučanstvu i dijelimo lijekove koji su nam pristigli u dva posebna zrakoplova. Riječ je o 80 tona lijekova i različitoga medicinskog materijala”, rekao je dr. Urbani, te nastavio: “Posebno nas se dojmilo što, premda nemaju ništa, ljudi nisu zaboravili svoju čovječnost i uspjeli su ostati – ljudima. Pomažu jedni drugima, dijele s nama pomoć svima. To je Zapadu ostalo neshvatljivo, pa su neke novine pisale čak o nekakvom ljudožderstvu. Iskreno, toga ovdje nema. Istina je da Korejci žive dostojanstveno, pa i u ovom trenutku potpunog kolapsa, kada nedostaje svega: hrane, struje, vode… baš svega. I još k tome, pogađa ih izrazita hladnoća: već smo na – 10 i teško je zamisliti kako će preživjeti sljedeće mjesece.”