Rim, 1. 1. 1998. (IKA) – O prošlogodišnjim crkvenim događajima i njihovoj važnosti za Radio Vatikan je govorio predstojnik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Paul Poupard. “Za mene, misao-nositeljica protekle godine bila je nada. Tko izgovori ‘nada’ ne želi zanijekati nedostatke, velike probleme, ratove. No, nada je ipak prevladavala, i htio bih to pojasniti s 5 kratkih naznaka.” Prvi događaj, prema riječima kardinala Pouparda, koji zaslužuje veliku pozornost bio je Papino putovanje u Libanon, kao “znak nove nade za tu zemlju. To putovanje Svetog Oca u Libanon pobudilo je izvanrednu revnost, napose među mladima. Podsjećam tek da je na susretu s Papom bila prisutna trećina libanonskog naroda, među kojima 100 tisuća muslimana. Nije li to, doista, znak nade?”
Budućnost je u rukama mladih, nastavio je kardinal Poupard, a “stotine i stotine tisuća mladih okupili su se oko Svetog Oca u Parizu u povodu Svjetskog dana mladih”. “Mlada nada, Svjetski dan mladih. Rekao bih da je taj pariški dan bio, trideset godina poslije svibnja 1968, nova pobjeda nade. ’68. – no, neću duljiti – ostavila je zamisao o odbacivanju, o žestokoj kritici: 30 dana nakon toga milijun mladih iz cijeloga svijeta, uz Papu, gledaju u budućnost.” Mladi trebaju učitelje, a milijuni ruku pljeskale su Papi kada je najavio proglašenje sv. Terezije iz Lisieuxa crkvenom naučiteljicom: “To je događaj u kojem sam sudjelovao i koji me se jako dojmio. ‘U srcu Crkve, bit ću ljubav’, govorila je Terezija. Stoga je to bio događaj razdijeljene, umnogostručene ljubavi: Pariz se preobrazio, Crkva se pomladila.” U to, gotovo isto, doba u Indiji je umrla i pokopana Majka Terezija, koja je za sebe izabrala ime Terezije iz Lisieuxa, jer je na nju duboki dojam ostavio njezin put ljubavi, kako bi zajedno s njom dijelila ljubav prema najsiromašnijima među siromasima.
Govoreći o Posebnoj biskupskoj sinodi za Amerike, kao jednom od najvažnijih crkvenih događaja protekle godine, kardinal Poupard ističe: “Sjećam se poruke nade upućene obiteljima, ženama, majkama i svećenicima koji su zauzeti u ime Krista, naše nade. Ta je poruka bila znak zajedništva i solidarnosti.”
Na kraju je kardinal Poupard naveo međunarodni festival religijskih filmova, koji se održao u Rimu, kao znak duhovnog buđenja: “Papinsko vijeće za kulturu imalo je povlasticu da je moglo prirediti, u suradnji s Papinskim vijećem za sredstva društvenoga priopćavanja, taj festival filmova s vjerskim sadržajem koji je, na međunarodnoj razini, pobudio pozornost i izazvao plodonosne rasprave”.