Bagdad, 26. 12. 1997. (IKA) – U Iraku – još jedan teški Božić – i ove, sedme godine embarga. Pučanstvo je iscrpljeno i svakodnevno nastavlja boriti se za preživljavanje, zbog teških sankcija od Zaljevskog rata nametnutih od strane Ujedinjenih naroda Iraku. Prema podacima međunarodnih organizacija i udruga već je milijun ljudi izgubilo život, a svaki mjesec umire 4.500 djece, ponajprije zbog nedostatka hrane i lijekova. Umiru ponajviše zbog “običnih” bolesti – onih koje se u Europi liječe lijekovima koji ne koštaju više od jedne njemačke marke.
Kako bi olakšali patnje Iračana, talijanska udruga “Most za…”, zajedno s islandskim “Institutom za mir 2000.”, na ovogodišnji su Božić u Bagdad dopremili zrakoplov pun lijekova, hrane i igračaka namijenjenih pučanstvu. Namjera je priređivača bila proširiti vijest o miru i solidarnosti, no istodobno su prosvjedovali zbog tako dugog embarga. Fabio Alberti, predsjednik udruge “Most za…” za Radio Vatikan je izjavio: “Teško je opisati tamošnje stanje, jer postoje samo ‘goli’ podaci – milijun mrtvih, prema saznanjima FAO-a. Svakodnevni život čitavoga jednog naraštaja djece, koji već sedam godina pohađaju školu koja ne funkcionira, u kojoj nema niti bilježnica niti olovki. Cijeli jedan naraštaj svakodnevno se bori za preživljavanje. Njihova je budućnost dovedena u pitanje, i to budućnost cijeloga naroda. I to zato što sedam godina života pod sankcijama, sedam godina isključenja od ostatka svijeta, dovode u pitanje svo ljudsko i intelektualno bogatstvo te zemlje.
“Ljudi su solidarni i s Irakom, no nedovoljno je informacija”, nastavio je Alberti. “Nažalost, o embargu Iraku vlada šutnja: bučni su ratovi s pucnjavom i bombama, no tiha smrt iračke djece nikome nije vijest. Svaki puta kada netko od javnih glasila progovori o tom problemu, mnogi ljudi šalju nam pomoć za tu zemlju. S boljom informacijom, poboljšala bi se i solidarnost.”
Ornella Sangiovanni, glasnogovornica te talijanske udruge, spomenula je kako su Ujedinjeni narodi dali svoj pristanak ovom pothvatu te istaknula: “Načelno, nismo protiv Ujedinjenih naroda. Štoviše, mislimo da su oni još uvijek glas međunarodne zajednice koja, u svojoj sveukupnosti, još ima što za reći. No željeli bismo da dođe do ukidanja embarga, a istodobno bismo željeli da UN-i budu još više glas međunarodne zajednice jer je i ona sama protiv embarga, a ne da slušaju one zemlje koje na tom području imaju vlastite geopolitičke i strateške interese.”