Rim, 4. 12. 1997. (IKA) – Jezične skupine završile su s radom na Posebnoj biskupskoj sinodi za Amerike, a sinodski oci na općim zasjedanjima u dvorani vijećaju o zaključnim sinodskim prijedlozima. Riječ je o prijedlozima koji će, nakon što ih prihvate sinodski oci, biti predstavljeni papi Ivanu Pavlu II. Na temelju tih prijedloga Sveti bi Otac mogao uputiti posinodsku apostolsku pobudnicu, tj. zaključni dokument svih radova.
Među raspravljanim pitanjima, posebna je pozornost posvećena i zdravstvenim poteškoćama i pastoralu na američkom kontinentu. O tom je pitanju govorio predstojnik Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenog osoblja, nadbiskup Javier Lozano Barragan. On je istaknuo da američki kontinent, ako se doista želi obratiti Kristu, mora razviti svijest o potrebi promicanja kulture života i borbe protiv kulture smrti. Posebno se to odnosi na sve one koji trpe zbog bolesti s kojima, naveo je nadbiskup, “svi moraju biti solidarni, i to na razini kontinenta”. Govoreći o pastoralu zdravstva, nadbiskup Lozano Barragan izjavio je kako je poželjna poboljšana suradnja između katoličkih zdravstvenih ustanova i bolnica, bolničkih kapelana i svega zdravstvenog osoblja, bilo na nacionalnoj bilo na kontinentalnoj razini. Posebno se treba boriti protiv pretjeranog korištenja duhana, alkohola te uzimanja droga. Najveću moguću skrb treba posvetiti oboljelima od AIDS-a. Osim toga, dušobrižništvo u zdravstvu mora se zauzimati za rješavanje pitanja starijih i nemoćnih. Tamo gdje je to moguće, trebaju se graditi nove katoličke bolnice i zdravstvene ustanove. Nadbiskup Lozano Barragan istaknuo je kako je potrebno “već u sjemeništima odgajati buduće svećenike za pastoral u zdravstvu.” S tim u vezi, treba zabilježiti da je predstojnik Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenog osoblja proteklih dana pohodio Santiago de Cile, te tamo sudjelovao na jednom međunarodnom skupu na kojemu je bilo riječi o policijskom nadzoru proizvodnje i primjene droga. Posebna je pozornost bila posvećena načinima na koje bi se moglo spriječiti širenje droga među siromašnima, kao i o psiho-socijalnim čimbenicima koji navode na uzimanje droge.
U tijeku skupa mons. Lozano Barragan, kao predstavnik Svete Stolice, govorio je o “Moralnom i etičkom stajalištu Crkve u odnosu prema drogi.” Nadbiskup Lozano Barragan poslužio se zaključcima skupa “Solidarni za život”, koji je nedavno održan u Rimu, a bavio se upravo problemom ovisnosti o drogama i načinima sprječavanja, kao i izlječenja od te ovisnosti.
Iz daljnjeg tijeka sinodskih rasprava, možemo izdvojiti jednu zajedničku točku: zajedništvo, sa svim zahtjevima solidarnosti. Moramo ponovno otkriti Krista uskrsloga i živoga u siromašnima, bolesnima, domorocima, odbačenima i neprihvaćenima, rekli su biskupi. Moramo otkriti lice Krista patnika koji nas pita što smo učinili za tu našu braću u kojima se uprisutnjuje. Moramo promijeniti svoj kršćanski, biskupski, svećenički život, jer svi smo pozvani biti oduševljenim svjedocima zajedništva koje se ostvaruje u dijeljenju dobara, bilo materijalnih bilo duhovnih. Naša mjera mora biti mjera ljubavi, ona mjera kojoj su uzor brojni suvremeni mučenici, čija su imena upisana u samu utrobu južnoameričkih naroda. Samo svetost – ponovili su biskupi – može potaknuti na promjenu društvenih ustroja u kojima je još uvijek vidljiv trag grijeha. Upravo na toj razini biskupi naznačuju djelatne prijedloge.
Što se tiče međunarodnog duga, od Crkvi Sjeverne Amerike traži se da preuzmu posredničku ulogu s vladama i novčanim ustanovama kako bi postigle značajno smanjenje, ako ne i potpuno brisanje međunarodnih dugova siromašnih zemalja. Predlaže se i da se to pitanje dublje istraži, unutar šireg područja cjelokupnog pastorala i evangelizacije ekonomije – prožimanja gospodarstvenog života duhom Evanđelja. Od Pape se traži da stručnjaci istraže i predlože rješenja nadahnuta socijalnim naukom Crkve. O tom pitanju biskupi priželjkuju čak i encikliku.
No, ne nedostaju niti vedriji tonovi koji ističu nadu čitavog kontinenta, poput dragocjenog prinosa trajnog đakonata, procvata župa u nekim područjima koje ne samo da su bile evangelizirane već sada evangeliziraju, te porasta broja svećeničkih zvanja. Istaknuta je i važnost brojnih i izrazito životnih crkvenih pokreta te njihova evangelizacijska snaga i mogućnost trajnog podučavanja zauzetih kršćana.
Još je jednom istaknuta potreba jače povezanosti i zajedništva između pastoralnih ustroja na kontinentalnoj razini, s ciljem pospješenja jače veze između Sjevera i Juga. “Crkva – rečeno je – mora biti prvi uzor solidarnosti, potpunog sebedarja, oproštenja i pomirenja.”