Rim, 27. 11. 1997. (IKA) – Na Posebnoj biskupskoj sinodi za Amerike biskupi su, po drugi puta, zasjedali podijeljeni u jezične skupine. Na tom su zasjedanju sinodski oci izabrali “govornike” koji će nastupati u sinodskoj auli te govoriti o samom tijeku rasprava jezičnih skupina i istaknuti pitanja od posebne važnosti o kojima će se potom očitovati i svi nazočni.
O sinodskim radovima za Radio Vatikan govorili brazilski biskup Fernando Antonio Figuereido iz Santa Amara te nadbiskup San Salvadora da Bahia, kardinal Lucas Moreira Neves.
“Mi se u Brazilu ponajprije susrećemo s poteškoćama u evangelizaciji, napose velikih gradova. Moramo shvatiti kako doći do svih ljudi u gradovima poput Sao Paola, i navijestiti im evanđelje. Zalažemo se i za obrazovanje laika, no radujemo se i novom procvatu svećeničkih zvanja. Obrazovanje laika za nas je veliki izazov, pa posebno radimo s obiteljima. U tijeku svog pohoda Brazilu Sveti Otac nam je svima, a posebno obiteljima, darovao novi duh, a mi smo sada dužni ostvarivati njegove riječi, trudeći se u obrazovanju obitelji i ispravnom vrednovanju života. Velike poteškoće zadaje nam pri tome siromaštvo. Sljedeći veliki izazov jest kako doći u unutrašnjost zemlje, do udaljenih biskupija. Zbog toga je u nama jako prisutna i misionarska svijest”, istaknuo je biskup Figuereido.
Na sinodi se posebno govori o pitanjima zajedništva i solidarnosti. O njima je kardinal Moreira Neves izjavio: “Iz crkvenog zajedništva naših Crkvi može se roditi istinska solidarnost između naših vlada i naroda. Crkveno zajedništvo i solidarnost nisu oprečni. Budući da je Crkva, prema izjavi II. vatikanskog koncila, sakrament jedinstva, ono stvara jedinstvo među ljudima, pa stoga i mislim da Crkve u našim zemljama mogu biti sakrament, tj. znak i sredstvo solidarnosti u stvaranju onakve solidarnosti kakvu za američki kontinent priželjkuje Sveti Otac. No, jedinstvo je uvijek ugroženo podjelama između sjevera i juga, podjelama na samom južnoameričkom kontinentu, sukobima oko granica te borbom za prevlast. Na sinodi sam posebno isticao da je ta solidarnost i odgovornost zadaća svih nas.”
U srijedu, 26. studenoga, poslijepodne po prvi puta su govorima nastupili promatrači, ženski i muški, kojih na Posebnoj biskupskoj sinodi za Amerike ima 17. Oni su pozvani na sinodu kako bi dali svoj stručni prinos izravnim svjedočanstvima o pitanjima o kojima se tamo raspravlja. U svojim su nastupima svoju pozornost usredotočili na pitanje evangelizacije mladih, ulozi žena, uvjetima Afroamerikanaca i Kubi, koja očekuje Papin pohod.
S. Mary Waskowiak, predstavnica 80.000 redovnica iz SAD-a, navodeći Papine riječi, zatražila je očitije priznanje i “više prostora” za žene u Crkvi, kao i pristup ne samo suradnji već i odlukama. Pri tom je posebno mislila na odluke koje se tiču žena. S. Mary zatražila je više prostora za žene, imajući u vidu njihovu sposobnost ublaživanja i smirivanja sukoba, posebno na multikulturalnim područjima.
Predstavnica kubanskog laikata Laura Maria Fernandez Gomez govorila je o crkvenim prilikama u svojoj zemlji. Iz njezinog izlaganja jasna je slika žive zajednice, prokušane i sazrele u patnji, no okrenute navještaju Krista u svim, pa i najtežim prilikama. “Nemamo pristupa javnim glasilima? Naviještamo od osobe do osobe. Naše su zajednice pune kršćana koji se vraćaju Očevoj kući nakon desetljeća ateističke indoktrinacije. Traže nadu u Božjoj riječi. Navještaj se u ovom razdoblju neposredne pripreme na Papin pohod događa od vrata do vrata.”
Veliku je pozornost izazvao i nastup predstavnice katoličkih Afroamerikanaca, Jacqueline Wilson. Iz njezinih se riječi mogla razabrati patnja naroda koji je živio u ropstvu. Brojnim Afroamerikancima još uvijek nije priznato dostojanstvo i to prouzrokuje povratak rasističkog ozračja u društvo i Crkvu. I dok su mnogi afroamerički katolici oduševljeni svojom katoličkom vjerom, ne mali je broj svećenika, redovnika i laika koji su nezadovoljni i povrijeđeni jer se još uvijek osjećaju neprihvaćenima i odbačenima. Te napetosti, rekla je, sinoda mora imati u vidu kod donošenja zaključaka, jer to pitanje zahtijeva promjenu načina razmišljanja.