Rim, 26. 11. 1997. (IKA) – Na američkom kontinentu sve su očitije dvije stvarnosti. S jedne strane, mlada Crkva, puna života, vjerna Papi, s trajnim porastom broja zvanja, osnivanjem brojnih kongregacija i instituta zavjetovanog života. Zabilježeno je i nastojanje u pastoralnoj obnovi mnogih biskupija, kako bi župe postale žive zajednice s djelatnim sudjelovanjem vjernika laika. No, s druge strane zabilježen je i raskorak između vjere i života. Vjernici su izloženi prijetnji individualističke i potrošačke pseudokulture, kojoj je glavni cilj uspješnost bez obzira na etiku i moral. Američki narodi žrtvama su i ekonomske globalizacije koja je povoljna za dobrostojeće u bogatim i siromašnim zemljama, dok na sve veću bijedu tjera siromašne. Sve je više osoba koja moraju preživjeti s jednim dolarom, ili čak manje, na dan.
Jedan od najvećih izazova Crkve u Amerikama je korupcija koja se očituje na mnogostruke načine. Otvorene krađe i mito, prijevara u trgovačkim odnosima, lako bogaćenje, pokvarenost sudbenog sustava i bezobrazluk u uništavanju ekonomskih partnera otvorene su rane američkog društva. Zbog njih se sve više oblikuje nova kultura koja izvrće etičko-moralne vrijednosti, stavljajući u prvi plan načelo da “cilj opravdava sredstvo”. Crkva je pozvana da u tom ozračju započne proces nove evangelizacije, dižući glas protiv korupcije, kako bi se stvorio novi način razmišljanja, utemeljen na kršćanskim načelima. Nužno je stoga da Crkva bude prisutna tamo gdje joj je to do sada bilo često zabranjivano, tj. u odgoju mladih i djece.
Na američkom kontinentu postavlja se također problem međuvjerskog dijaloga jer zajedno s katolicima i vjernicima ostalih kršćanskih zajednica, postoji veliki broj ostalih religija. O tom je problemu govorio kardinal Francis Arinze, predsjednik Papinskog vijeća za međuvjerski dijalog. On se posebno osvrnuo na prilike u Sjedinjenim Američkim Državama: “Činjenica je da tamo ima više različitih religija jer se ljudi doseljuju ne samo iz Europe već i Azije te Pacifika, tako da je religijski pluralizam stvarnost koju živi i sama Crkva. Katolička Crkva mora biti posebno pozorna na američko-indijske i afro-američke religije, mora ih proučavati i nastojati prilagoditi, ali i odbaciti ono što je negativno. Kršćanstvo nikako ne može prihvatiti sve! Što se tiče muslimana, potrebno je reći da bi kršćani u susretima s njima trebali isticati kako u Americi postoji vjerska sloboda, no u zemljama gdje su muslimani većina to nije slučaj, jer ondje vjerske slobode nisu iste za kršćane i ostale vjernike. To bi muslimanima u SAD-u i Kanadi omogućilo da razgovaraju sa svojom braćom po vjeri, ističući koliko je važna sloboda vjeroispovijesti kao vrijednost i neupitno ljudsko pravo.”
Na sinodi ne nedostaje ni nastupa istinski duhovne naravi. Tako je zatraženo da se veća pozornost posveti svetosti pojedinaca. Isto tako, zaključeno je, potrebno je veću važnost pridavati pučkoj pobožnosti, svetištima, hodočašćima i različitim oblicima marijanske pobožnosti kao posebnim putem za susret s Kristom.
Posebno je teško pitanje međunarodnog duga o kojem su sinodalni oci raspravljali 25. studenoga poslije podne. Biskupi su još jednom ponovili krik 180 milijuna siromašnih iz Južne Amerike i Kariba. Taj je krik odzvonio poput jeke Papinih riječi koji je zatražio smanjenje duga, pa čak i njegovo potpuno brisanje, tamo gdje iscrpljuje ekonomiju tolikih zemalja. Biskup s Jamajke, Samuel Carter izrazio je zadovoljstvo zbog plana Svjetske banke i Međunarodne novčane zaklade o smanjenju dugovanja najsiromašnijih zemalja. Istodobno je zatražio više jasnoće i jače sudjelovanje društva u upravljanju međunarodnim dugovima, kako bi se izbjegla sve veća korupcija vlada i država.
Biskupe brinu i posebno teške prilike domorodaca. Njih ima oko 240 milijuna na svijetu, a 40 milijuna u Americi. U Kanadi je na djelu, kako je potvrdio biskup Peter Sutton, preispitivanje Crkve u odnosu na ponašanje prema kanadskim domorocima, koji su lišeni najosnovnijih prava, poput onog na posjedovanje zemlje. Zbog toga su zatvoreni u rezervate te su izgubili svijest o pripadnosti. Oni su najsiromašniji članovi društva, lake žrtve nasilja i droge. Kanadska Crkva nastoji istaknuti vrijednost bogatstva i značenja njihove uljudbe i predaje, te sve više postaje glasnogovornikom koji se zauzima za njihova prava.