Washington, 13. 11. 1997. (IKA/CNS) – “Je li moguće vjeru i vjerske vrijednosti staviti na tržište i odnositi se prema njima kao da se radi o poslu koji donosi dobit?”, zapitao se bivši predsjednik Saveznoga vijeća za javna glasila Američke biskupske konferencije Al Sikes. Posvjedočivši kako je teško o vjerskim pitanjima govoriti u tržišnim terminima, Sikes je rekao, obraćajući se sudionicima 25. godišnje skupštine UNDE (Svjetske udruge katoličkih televizijskih programa) za Sjevernu Ameriku, kako se o “govoru o Bogu u sredstvima društvenog priopćivanja često misli da je ‘Bog prošlo vrijeme'”. Posebno je teško, misli Sikes, uskladiti vrijednosti mladih naraštaja, s porukama koje moraju pronositi katolička sredstva društvenog priopćivanja: vjernost, požrtvovnost, solidarnost, poniznost, ljubav prema bližnjemu. Sudionici skupštine osvrnuli su se i na nelojalnu konkurenciju između privatnih i komercijalnih televizijskih kuća u Sjedinjenim Državama. Katolički program televizijske kuće PBS priredio je film o Crkvi u SAD-u u 18 stoljeću, koji je išao u istome terminu kao “Spasilačka služba” na komercijalnoj postaji. Komercijalna je postaja svoju seriju najavila ovim riječima: “Zamislite djelo koje zaslužuje Oscara, duboko misaona priča. Kostimi iz 18. stoljeća. Zar stvarno ne biste radije pogledali ‘Spasilačku službu’?” Opći je zaključak razgovora o vjerskim vrijednostima i medijskome tržištu, kako je teško i ponekad nemoguće pomiriti te vrijednosti. No, katolička sredstva društvenog priopćivanja moraju koristiti jezik i slike svakodnevnoga života, kako bi poruke Evanđelja bile “probavljivije” posebno mladim ljudima naviklima u novinama, radiju i televiziji tražiti samo zabavu, akciju i nasilje.