Rim, 9. 11. 1997. (IKA) – Koji je “ministerijalni identitet” trajnog đakona? Tko su i što su i čemu su ti ljudi, oženjeni ili neoženjeni, koji primaju red đakonata, da nikad ne postanu svećenici? Čini se da to nije jasno niti 30 godina od objavljivanja motu propria “Sacrum diaconatus ordinem” pape Pavla VI. To piše mons. Crescenzio Seppe, generalni tajnik Odbora za Jubilej, a nekad tajnik Kongregacije za kler, u mjesečniku “Rogate ergo” za studeni 1997. O tom je identitetu riječ na skupu koji se u Frascatiju pokraj Rima održao 7. i 8. studenoga, a u organizaciji časopisa “Đakonat u Italiji”. Istodobno su najavljena i dva nova dokumenta Svete Stolice: “Direktorij” i “Propisi za odgoj budućih trajnih đakona”.
Zvanje trajnog đakona u posljednjih je 30 godina prigrlilo 23.000 osoba, od kojih 12.000 Amerikanaca i 7.000 Europljana. No, porast broja zvanja trajnih đakona još uvijek je vidljivo povezan s padom broja svećeničkih zvanja u pojedinim mjesnim Crkvama i biskupijama.