Rim, 9. 11. 1997. (IKA) – Demokracija je etički izbor u prilog dostojanstva ljudske osobe, i prije nego li je stvarna politička organizacija. U njoj je moguća svaka vrsta suživota, a društveni ustroji u njoj imaju svoje opravdanje. To piše papa Ivan Pavao II. u poruci koju je apostolski nuncij u Venecueli, mons. Leonardo Sandri, 8. studenoga pročitao predsjednicima država i vlada okupljenih na VII. ibero-američkom sastanku na vrhu na venecuelanskom otoku Margarita.
Podsjećajući na zanimanje kojim je Sveta Stolica pratila prethodne susrete u San Carlosu de Bariloche (Argentina) i Vina del Maru (Čile), Sveti Otac ponavlja da se Katolička Crkva slaže s putem “dijaloga i slobodne suradnje”, za koje su se na tim sastancima svi zalagali, jer je taj put “najprikladniji, najpošteniji i najplodniji način za rješavanje sukoba i promicanje napretka i mira među narodima.” “Crkvena zajednica uči – nastavlja Papa – da političko-zakonodavna ustrojstva moraju svim građanima, bez diskriminacije, pružiti mogućnost sudjelovanja u javnom životu države putem prava i obveze glasovanja, slobode govora, udruživanja u političke svrhe, živjeti prema svojoj savjesti.” To su, po Papinim riječima, temeljna načela koja treba uzeti u obzir “svaki puta kada nacionalne ustanove osjećaju napast zaboravljanja pravne države, izbjegavaju vlastite zadaće ili se zadovoljavaju poretkom koji je demokratski samo po imenu.” Protiv sličnog iskrivljenja Ivan Pavao II. preporuča protulijek: obrazovanje, a nadasve ono etičko. Drugo važno načelo je poštivanje većine koja je temeljna za demokratski ustroj vlasti. No, ta dva načela ne smiju nijekati “zakonska prava” manjina, a napose ona koja nijedno ljudsko biće ne smije prekršiti: pravo na život, obitelj, pravednost na poslu i slobodu vjeroispovijesti.
“Sloboda i demokracija, ističe, nadalje, Sveti Otac, nadovezuju se na kulturu mira, koji se ne promiče samo završetkom sukoba već putem ‘radosnog izbora života’ koji može učvrstiti bratske veze i društveni suživot. Demokracija znači borbu protiv siromaštva, rasizma, ksenofobije i nesnošljivosti a sve su to vrijednosti koje treba zasaditi ne samo u sebi, već i prema vani u bogatoj izmjeni sa ‘shvaćanjima i iskustvima ostalih naroda’.”
Svoju poruku Papa završava ohrabrujući sudionike skupa i sve južnoameričke narode da nastave put potvrđivanja njihovog jedinstva, koje se temelji na zajedničkim korijenima jezika, povijesti, kulture i vjere. Put na kojem – uvjeren je Sveti Otac – mogu računati na iskrenu i poticajnu potporu katoličke zajednice.