New York, 6. 11. 1997. (IKA) – “Stoljeće izbjeglica”. Tako je nazvano ovo naše doba na kraju drugog tisućljeća kršćanstva. Strašna tragedija izbjeglica izloženih nasilju i okrutnostima postaje “crna i mračna baština” našega doba. Izjavio je to nadbiskup Renato Martino, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, a nakon izvješća Visokog povjerenstva UN-a za pitanje izbjeglica i prognanika, prema kojem u svijetu ima 50 milijuna prognanika i izbjeglica što znači da je svaki 120. čovjek na planetu izbjeglica. Nadbiskup je podsjetio na razloge toga okrutnog iskorijenjenja milijuna razbaštinjenih iz njihovih zemalja. To su: “ratovi, etnički sukobi, nasilja nad temeljnim ljudskim pravima, vjerski progoni, prirodne nepogode ili ekološka uništavanja.” Nadbiskup Martino potom je podsjetio da izbjeglice često završe u “gorim prilikama” nego što su bile one koje su ih prisilile da napuste svoje domove. Pri tome je mislio na teške životne uvjete u izbjegličkim logorima koji su “prenapučeni, bez pitke vode, s malo hrane i zdravstvenim uvjetima koji su neprimjereni ili ih pak uopće nema.” S istim se problemima izbjeglice suočavaju i glede zdravstvene pomoći. Često, ako je i ima, svodi se na pomaganje pri pobačaju ili u kontroli rađanja. Osim toga, velik je problem i djece u izbjegličkim logorima jer oni, rekao je nadbiskup, “osim što imaju pravo na zaštitu od nasilja, trebaju barem najnužniji odgoj.” Promatrač Svete Stolice iznio je i podatak da su 80% prognanika žene i djeca, 90% ih živi u zemljama u razvoju, velik broj ih umire od gladi, zaraza ili protupješadijskih mina. Na kraju, i same vlasti pojedinih zemalja sprječavaju njihov povratak.
Postoji li način da se takvo stanje promijeni? Postoji, smatra nadbiskup Martino i nudi “tri puta” koji postaju istinski izazovi za čovječanstvo: humanitarno djelovanje, politiku koja bi predusrela krize nadzirući demokraciju i poštivanje ljudskih prava te solidarni stav koji se očituje u gostoprimstvu, a nadasve u ustrojstvima odnosno ustanovama koje bi bile u stanju ekonomski pomoći najsiromašnijim zemljama. Sve to, ističe on, “sa sviješću da prognanik nije predmet kojemu se dodjeljuje pomoć, već osoba s pravima i obvezama.”