MOŽE LI LATINSKI U CRKVI BITI ŽIVI JEZIK? Leksikon nove latinistike našao je izraze za: štrajk, šok, svemirski brod, smog, državni udar itd.
Rim (IKA )
Rim, 3. 11. 1997. (IKA) - Nisu samo stručnjaci i zaljubljenici oni koji brinu o latinskom jeziku u suvremenom svijetu. Čini to, kao što je nedavno podsjetio papa Ivan Pavao II., i Crkva, jer je latinski jezik još uvijek, i nakon 2000. godina, ostao crkv
Rim, 3. 11. 1997. (IKA) – Nisu samo stručnjaci i zaljubljenici oni koji brinu o latinskom jeziku u suvremenom svijetu. Čini to, kao što je nedavno podsjetio papa Ivan Pavao II., i Crkva, jer je latinski jezik još uvijek, i nakon 2000. godina, ostao crkvenim službenim jezikom. Baš zbog toga se javila potreba “posuvremenjenja” tog jezika riječima koje sve više postaju dijelom naše svakodnevnice. Stoga je nedavno objavljen, u izdanju Vatikanske izdavačke kuće, drugi svezak novog leksikona pod nazivom “Lexicon recentis latinitatis”. Leksikon navodi odgovarajući latinski izraz za suvremene riječi. Tako se “shuttle” naziva “aeronavis sideralis circumvolans”, izviđač je “puer explorator”, šok postaje “collapsus gravis”. Urednik toga sveska je opat otaca augustinaca Carlo Egger, koji je i pojasnio kako je službeni jezik Crkve još uvijek latinski te da se najvažniji crkveni dokumenti, npr. enciklike, još uvijek pišu tim jezikom. Pri tome se javlja potreba za novim riječima “jer se Sveti Otac obraća čovječanstvu našeg doba te su nužni pojmovi koje Rimljani nisu poznavali. Tako smo npr. štrajk preveli s ‘operistitium’.”
Navodeći tako i ostale primjere, od kojih su neki vrlo zabavni, o. Egger državni udar naziva “subitaneam rerum conversio”, raketa je “radius ignifer”, mineralna voda “acqua medicata”, NLO “res inexplicata volans”, a smog “fumus et nebula”.