Sarajevo, 3. 11. 1997. (IKA/KTA) – Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić uputio je pismo u povodu blagdana Svih svetih svećenicima te svim vjernicima u vrhbosanskoj nadbiskupiji, a o završetku godine Isusa Krista u pripravi za Veliki Jubilej. U svome pismu kardinal Puljić podsjeća na trajnu prisutnost uskrslog i proslavljenog Krista u Crkvi te po zajednici vjernika – Crkvi – na njegovu trajnu prisutnost u svijetu. Polazeći od nauka novijega crkvenog učiteljstva koje “povezuje u jedno otajstvo vjere događaj Isusa Kristova utjelovljenja, mesijanskog djelovanja, smrti na križu i uskrsne proslave” te ” sve to naziva vazmenim otajstvom koje trajno djeluje u Crkvi…jer je Kristova Crkva sveopći sakrament spasenja” kardinal Puljić podsjeća “na različite vidove Kristove trajne prisutnosti u Crkvi”:
u liturgijskim slavljima “po svojim posvećenim služiteljima koji u njegovo ime predvode Euharistiju i ostala sakramentalna slavlja” te “po sabranoj zajednici” (usp. Mt 18,20); u braći i sestrama”On se poistovjećuje s bolesnima, gladnima, beskućnicima, prognanicima, putnicima, zatvorenicima”(usp. Mt 25,40); “Isusova prisutnost u Crkvi i društvu” je “uspješnija, što više služimo svoju braću i sestre njihovim tjelesnim i duhovnim potrebama”; u Riječi Božjoj: “sam Otac nebeski ljubazno nam dolazi ususret i zadržava se s nama, pokazujući nam narav Jedinorođenoga Sina i svoj plan spasenja za čovječanstvo” (TMA, 40); u Crkvi koja je “Tijelo Kristovo koje treba ostati jedno” (usp. KKC, 789.)
Na kraju svoga pisma kardinal Puljić zaključuje da “svetkovinom Isusa Krista Kralja svega stvorenja završavamo Kristovu godinu u pripravi za Veliki Jubilej kršćanstva, ali nastavljamo živjeti u vjeri da Kristovo vazmeno otajstvo trajno djeluje u Crkvi i po Crkvi. Živimo sa sviješću da je Isus ušao u povijest čovječanstva, u naše župe i obitelji u život svakoga od nas. Neka nas svi prepoznaju kao njegove sljedbenike u ovom vremenu i na ovom prostoru. U Mariji Isusovoj Majci, imamo divan uzor vjere i suradnje s Isusom u djelu spasenja: nju ne samo molimo nego nasljedujemo da se i po nama nastavlja Isusova prisutnost u zajednici vjernika i u svijetu našeg vremena”.