POKOPAN ZAGREBAČKI KANONIK NIKOLA SOLDO
Zagreb (IKA )
Zagreb, 23. 10. 1997. (IKA) - Posljednji ispraćaj kanonika prvostolnog kaptola zagrebačkog Nikole Solde održan je 22. listopada na zagrebačkom groblju Mirogoj. Sprovod je vodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Od pokojnika, prigodnim riječima, oprost
Zagreb, 23. 10. 1997. (IKA) – Posljednji ispraćaj kanonika prvostolnog kaptola zagrebačkog Nikole Solde održan je 22. listopada na zagrebačkom groblju Mirogoj. Sprovod je vodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Od pokojnika, prigodnim riječima, oprostili su se Radovan Grgec, Hrvoje Šošić, Jozo Dugandžić te mons. Stjepan Kožul u ime zagrebačke nadbiskupije. U crkvi Krista Kralja misu zadušnicu predvodio je uz varaždinskog biskupa Marka Culeja, vojnog biskupa Jurja Jezerinca, članove prvostolnog kaptola zagrebačkog te brojne svećenike, rodbinu i prijatelje, kardinal Franjo Kuharić.
Nikola Soldo rodio se 30. svibnja 1917. u Hrasnom u Hercegovini. Nakon završenoga Teološkog fakulteta u Zagrebu nadbiskup Alojzije Stepinac zaređuje ga 21. lipnja 1942. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Nakon rata uhićen je i osuđen na doživotnu robiju zbog svog pisanja u katoličkom tisku. Doživotna robija promijenjena mu je u 20 godina kazne. Robijao je u Staroj Gradiški punih 15 godina. Nakon robije bio je pomoćni svećenik (subsidijar) u Krapini od 1960-1966. godine, a potom ga nadbiskup Franjo Šeper imenuje prebendarom Prvostolne Crkve zagrebačke i tajnikom Biskupske konferencije Jugoslavije. Od 1967. godine začasni je prisjednik Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu. Kao nastavnik vjeronauka u Nadbiskupijskoj sjemenišnoj gimnaziji na Šalati radio je od 1969. godine, a 1972. godine postaje kanonikom Prvostolnog kaptola zarebačkog. Bio je arhiđakon čazmanski i dubički od 1972-1979., gorski i gorički od 1979-1981. i katedralni od 1981. do 1989. godine. Papa ga imenuje prelatom 1975. godine. Od 1971-1974. delegat je u Svećeničkom vijeću zagrebačke nadbiskupije. Službu referenta na Nadbiskupskom duhovnom stolu obnaša od 1980-1990. godine. Radi zdravstvenih razloga umirovljen je 1. prosinca 1990. godine i preselio se u Svećenički dom na Kaptolu.