Varaždin, 29. 9. 1997. (IKA) – Svečanom euharistijom u nedjelju 28. rujna ustanovljena je varaždinska biskupija i u službu je uveden njezin prvi biskup Marko Culej. Svečanost ustoličenja započela je uvodnim ophodom, koji je krenuo od zgrade biskupskoga ordinarijata do varaždinske katedrale. Uoči biskupova ulaska u katedralu, pozdravio ga je dekan i lektor Kaptola Čazmansko-varaždinskoga Alojzije Domislović, koji mu je zahvalio što je preuzeo službu pastira Crkve u tome kraju, te je zahvalio dosadašnjemu upravitelju kardinalu Franji Kuhariću na svemu što je učinio za vjernike toga područja.
Upravitelj zagrebačke nadbiskupije kardinal Franjo Kuharić na početku mise u varaždinskoj katedrali zahvalio je sredstvima društvenoga priopćivanja koja su omogućila da svi koji to žele sudjeluju u svečanosti ustoličenja novih biskupija u Požegi i Varaždinu. Zatim je posebno pozdravio sve bolesnike, ranjenike i prognanike, kojima svjetska politika još uvijek nije omogućila povratak, sve ljude dobre volje koji djeluju na bilo kojem području, kao i sve one koji se zalažu za opće dobro Crkve, naroda, domovine i države. Tumačeći otajstvo Crkve, kardinal Kuharić zahvalio je svima koji su pomogli oko priprava za ustoličenje prvoga varaždinskog biskupa. “Ustanovljenje varaždinske biskupije odluka je pape Ivana Pavla II. i dar slobodnoga djelovanja Crkve”, rekao je kardinal. Na kraju svoga pozdravnog govora kardinal Kuharić je pozvao sve vjernike i svećenike da mole i rade za dobrobit i rast nove biskupije. Zatim su pročitana Papina pisma kojima ustanovljuje varaždinsku biskupiju i imenuje Marka Culeja prvim njezinim biskupom. Kardinal Kuharić zahvalio se zatim svima koji su mu pomagali u vođenju zagrebačke nadbiskupije, te predao biskupski štap i službu prvome varaždinskom biskupu.
“Danas je ovaj grad Varaždin, grad svijeća, glazbe i baroka, postao na poseban način Dom Boga Jakovljeva. On je postao i biskupijski grad, kako bi se, kao što piše Sveti Otac Ivan Pavao II. u svojoj povelji o osnutku biskupije ‘prikladnije vršila apostolska služba'”, riječi su kojima se vjernicima svoje biskupije obratio prvi varaždinski biskup. Njega su u službu uveli kardinal Franjo Kuharić i novi zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, u nazočnosti apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giulia Einaudia, te gotovo svih biskupa članova Hrvatske biskupske konferencije, biskupa iz Bosne i Hercegovine, SR Jugoslavije, Mađarske, prelata, redovničkih poglavara i poglavarica, brojnoga svećenstva, te predstavnika političkoga i kulturnog života. Među nazočnima bili su i predsjednik hrvatskoga Sabora akademik Vlatko Pavletić, te predsjednik Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Jure Radić.
U tijeku liturgije ustoličenja prvoga varaždinskog biskupa, svoje pozdrave biskupu Culeju uputili su uime svećenika biskupije župnik župe sv. Nikole iz Varaždina Josip Dubovečak, uime redovnika gvardijan varaždinskoga franjevačkog samostana o. Gordan Propadalo, uime redovnica poglavarica uršulinskoga samostana u Varaždinu s. Elvira Krišto, uime laika iz biskupije Julijana Ilčić, te uime varaždinske gradske uprave i počasnog odbora za ustoličenje biskupa varaždinski gradonačelnik Hrvoje Vojvoda.
U svojoj prvoj propovijedi kao varaždinski biskup, biskup Culej izrazio je svoju spremnost i otvorenost na suradnju sa svim članovima biskupije, od vjernika laika do svećenika i kanonika. Cijelu svoju biskupiju, kao i sve njezine službenike i vjernike, biskup Culej je stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije, kojoj je posvećena i varaždinska katedrala.
U svome zahvalnome govoru na kraju euharistije ustoličenja, biskup Marko Culej zahvalio je svima koji su uveličali slavlje, te posebno kardinalu Franji Kuhariću i novoimenovanome zagrebačkom nadbiskupu Josipu Bozaniću, u čiju metropoliju pripada i varaždinska biskupija. Ustoličenje prvoga varaždinskog biskupa bilo je i posljednji službeni nastup kardinala Franje Kuharića kao upravitelja zagrebačke nadbiskupije. “Kroz trideset godina vodili ste našu mjesnu Crkvu zagrebačku. Vodili ste ju hrabro u vremenima tjeskobnim i nimalo sklonim Crkvi. Vodili ste ju u radosti, dok se rađala država nam Hrvatska. U vrijeme agresije i rata, kada su bile rušene crkve i domovi, kada su kretale kolone stotina tisuća prognanika i beskućnika, kada je mržnja rušila i ubijala, a kada su moćnici svijeta to promatrali i održavali konferenciju za konferencijom, bili ste svjetionik savjesti i glas koji je neustrašivo odjekivao, izgovarajući riječi koje će ući u povijest: Ako je tko zapalio tvoju kuću, čuvaj ti njegovu; ako je tko ubio tvoga oca, čuvaj ti njegova! Bili ste nam primjer, kako se ljubi Crkvu, ali i kako se ljubi svoj narod, a da se ne mrzi druge narode. Kazali ste 1. ožujka 1992. u Daruvaru: ‘Rodoljublje je braniti svoje, ali isto tako poštivati tuđe. Ako sam mržen, onda je to jedna mržnja, ali ako i ja mrzim, onda su to dvije mržnje, jer je mržnja umnožena'”, istaknuo je biskup Marko Culej govoreći o kardinalu Kuhariću.
Biskup Marko Culej, do svoga imenovanja varaždinskim biskupom, bio je zagrebački pomoćni biskup. Njegovo je biskupsko geslo “Život i mir” (“Vita et Pax”). Za generalnoga vikara novoutemeljene varaždinske biskupije imenovan je dosadašnji tajnik kardinala Kuharića Ivan Godina.
U glazbenome dijelu euharistije sudjelovali su združeni zborovi Chorus liturgicus, Djevojački zbor varaždinske glazbene škole, Zbor Obrtničkoga glazbenog društva, mješoviti zbor “Podravka” iz Koprivnice i “Josip Štolcer Slavenski” iz Čakovca, kao i Varaždinski komorni orkestar i Brass Quintet varaždinske glazbene škole. Na orguljama je bio Alen Kopunović-Legetin, a izvedena je”Hrvatska misa” Josipa Vrhovskog, kojom je ravnao Tomislav Fačini.
Područje prve varaždinske biskupije, u kojoj živi oko 420 tisuća rimokatolika, obuhvaća prostore triju hrvatskih pokrajina: dijelove Hrvatskog zagorja i Podravine te cijelo Međimurje. Po svome teritorijalno-pastoralnom ustrojstvu sastoji se od četiri arhiđakonata: zagorsko-vrbovečkoga, bekšinskog, komarničkog i varaždinskog i devet dekanata: bednjanskoga, virovskog, donjovaraždinskog, gornjovaraždinskog, varaždinskotopličkog, đurđevačkog, koprivničkog, donjomeđimurskog i gornjomeđimurskog. U njima djeluje ukupno 96 župa, od kojih 89 vode biskupijski svećenici, a 7 redovnici. Varaždin je ovim utemeljenjem postao biskupijski grad, a povijesno gledajući on je stoljećima bio i ostao vjersko, gospodarsko, kulturno i političko središte sjeverozapadne Hrvatske. Za prvostolnicu odabrana je najljepša crkvena barokna građevina u Varaždinu, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, posvećena 1656. godine.
Počasni odbor za ustoličenje prvoga varaždinskoga biskupa darovao je biskupu Culeju biskupski štap od crnoga fosilnog hrasta. Taj je štap izrađen od drveta koje je izvađeno iz korita rijeke Bednje, a starost mu se procjenjuje na oko 4.000 godina. Štap je umjetnički obradio Izidor Popijač Žiga Bednjanski, prikazavši na njemu prizore iz Staroga i Novog zavjeta. Biskupski štap se sklapa na tri dijela, simbolizirajući Presveto Trojstvo, a u njega su ukomponirani i lik Djeteta Isusa načinjen od maslinova drveta donesena iz Svete zemlje, te simbol Zagorja cvijet različak. Štap je ukrašen zlatnim i srebrnim dijelovima, te rubinima u obliku križa, što je djelo varaždinskoga zlatara Vičenca Koljnjerkaja. Na glavi štapa izrađene su postaje križnoga puta, te hrvatski pleter. Prvome varaždinskom biskupu Organizacijski odbor za ustoličenje biskupa darovao je jedinstvenu spomen knjigu, izrađenu po uzoru na srednjovjekovne hrvatske misale. Na knjizi je grb varaždinske biskupije, a u knjizi je i Papino pismo o utemeljenju biskupije, biskupov životopis, te podaci o novoj biskupiji.