Istina je prava novost.

ZAVRŠEN ZNANSTVENI SKUP O O. EUZEBIJU FERMENDŽINU U NAŠICAMA

Našice, 21. 9. 1997. (IKA) - Završnom riječju dr. o. Emanulea Hoška i dr. Dubravke Hackenberg završio je 20. rujna dvodnevni znanstveni skup o franjevcu o. Euzebiju Fermendžinu u našičkome franjevačkom samostanu. Zadnjeg dana skupa predavanja su održali

Našice, 21. 9. 1997. (IKA) – Završnom riječju dr. o. Emanulea Hoška i dr. Dubravke Hackenberg završio je 20. rujna dvodnevni znanstveni skup o franjevcu o. Euzebiju Fermendžinu u našičkome franjevačkom samostanu. Zadnjeg dana skupa predavanja su održali dr. Josip Barbarić: “Fermendžinovi povijesni izvori, posebice izvori za hrvatsku povijest”, mr. Nikola Kekić: “Fermendžinovi listovi o o. Rafaelu Levakoviću”, dr. Andrija Šuljak: “Fermendžinovi izvori za povijest 17. i 18. st. đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije”, dr. Petar Strčić: “Ostavštine o. Euzebija Fermendžina u arhivu HAZU”, o. Vatroslav Frkin: “Acta Croatie”, prof. Stanislav Marijanović: “Fermendžinova građa za životopis Katančićev” i dr. Ivan Balta: “Fermendžinovi prilozi o diplomatskim nastojanjima Aleksandra Komulovića među Slavenima krajem 16. st.”.
Na svečanom otvaranju skupa, 19. rujna, nazočne su pozdravili gvardijan franjevačkog samostana u Našicama o. Franjo Jurinec, provincijal franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o. Lucije Jagec, akademici Milan Moguš i Franjo Šanjek, a skup je otvorio gradonačelnik Našica dr. Ivan Balta. Toga prvog dana o životu i radu o. Euzebija govorili su dr. sc. Vicko Kapitanović, dr. sc. Filip Potrebica, dr. sc. Pero Aračić, dr. o. Franjo Emanuel Hoško, župnik iz Vinge u Rumunjskoj Marijan Tjinkul, dr. sc. Ivan Dameš te mr. Josip Waller, ravnatelj Zavičajnog muzeja u Našicama. Poslijepodne je predstavljena knjiga “Euzebije Fermendžin crkveni upravnik i povjesnik” dr. o. Emanuela Hoška. Prvi dan je završio misnim slavljem koje je predvodio provincijal o. Lucije, a propovijedao je o. Emanuel. Nakon mise predavanje o baroknome slikarstvu u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Antuna Padovanskog u Našicama održala je mr. Mirjana Repanić-Braun.
Znanstvenom skupu o životu i djelovanju o. Euzebija prethodila je izložba koja osvjetljuje njegov lik, u našičkom Zavičajnom muzeju, koja je otvorena u četvrtak, 18. rujna. Izložbu su priredili o. Vatroslav i mr. Waller, a otvorio ju je provincijal o. Lucije.
Skup je priređen kako bi se predavanjima osvijetlile crkvene i društvene prilike u kojima je otac Euzebije djelovao, njegov značaj za hrvatsku povijest, za povijest opće i krajevne Crkve i posebice za povijest franjevačkog reda.
Dvodnevni skup priredili su Zavod za znanstveni rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, našički franjevački samostan, Poglavarstvo grada Našica, te našički orgranak Matice hrvatske, a pod pokroviteljstvom osječko-baranjske županije.
O. Euzebije Fermendžin, franjevac ondašnje hrvatsko-mađarsko-austrijske pokrajinske zajednice sv. Ivana Kapistranskoga, rođen je 21. rujna 1845. godine u Vigni u rumunjskome Banatu u koloniji Bugara. Tu je i pohađao osnovnu školu, nakon koje nastavlja školovanje u Baču, gdje je kao mladić stupio u franjevački red. Teologiju je studirao u Duna-Foldvaru u Mađarskoj, te u Beču, gdje je bio i zaređen za svećenika 21. rujna 1868. godine. Nakon ređenja djelovao je kao predavač filozofije, te biblijskih znanosti, moralne i pastoralne teologije u Iloku, Vukovaru i Baji. Kao pastoralni djelatnik boravio je u Lipovi kod Mohača, rodnoj Vingi i Baji, gdje je bio samostanski gvardijan. Od jeseni 1882. bio je na službi člana Vrhovnoga upravnog vijeća franjevačkog reda te je kao generalni definitor 12 puta boravio u kanonskim pohodima franjevačkim provincijama na području Austro-Ugarske boreći se da se franjevci oslobode shvaćanja o svome životu iz doba jozefinističkog modela odnosa Crkve i države, te da se sačuvaju od utjecaja liberalizma. Na toj službi također je dao prinos u reformi Generalnih konstitucija franjevačkog reda. Istaknuo se i kao arhivist reda i nastavljač izdavanja franjevačke kronike “Annales minorum”. Bio je sakupljač i izdavač pisanih izvora iz prošlosti Južnih Slavena, crkveni historičar i redovnički upravnik. Podrijetlom je bio Bugarin, kulturom Hrvat, a po znanju europskih jezika građanin Europe. Svojim, pak, osnovnim izborom bio je podunavski franjevac, zaljubljenik u franjevačko kulturno i pastoralno djelo za dobro Crkve i naroda. Umro je 25. lipnja 1987. godine u Našicama.