Istina je prava novost.

SVETA STOLICA - JAK MEĐUNARODNI ČIMBENIK KOJI SVE ČEŠĆE I JAČE UTJEČE NA ZBIVANJA U SUVREMENOM SVIJETU

Vatikan, 15. 9. 1997. (IKA) - Može li Sveta Stolica sudjelovati u međunarodnoj politici, bez ugrožavanja vlastita ćudoređa? Državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano misli da može i mora ukoliko želi da se njezin glas čuje u suvremenom svijetu

Vatikan, 15. 9. 1997. (IKA) – Može li Sveta Stolica sudjelovati u međunarodnoj politici, bez ugrožavanja vlastita ćudoređa? Državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano misli da može i mora ukoliko želi da se njezin glas čuje u suvremenom svijetu.
U posljednje vrijeme državni tajnik Svete Stolice čuje mnoge optužbe na račun Crkve i njezina miješanja u aktualna politička zbivanja. Premda rijetko javno odgovara na takve kritike i optužbe, kardinal Sodano ovaj put je ipak odgovorio. Krajem kolovoza naime, obratio se Talijanskoj biskupskoj konferenciji govorom o međunarodnim ciljevima Svete Stolice i metodama njihova postizanja. U govoru od jedanaest stranica, kardinal Sodano je istaknuo kako svaki međunarodni čimbenik u današnjem društvu ima dva izbora – ili se uključuje u aktualne političke rasprave te tako utječe na politička zbivanja, ili je tek nijemi promatrač onoga što se oko njega događa. Budući da Sveta Stolica ima status promatrača u Ujedinjenim narodima njezina je dužnost, smatra kardinal Sodano, da budno prati tijek različitih konferencija UN-a, pa i da se uključi u rasprave, premda u njima glavnu riječ vode predstavnici “relativističke uljudbe”. Sveta Stolica želi, uz odobrenje pape Ivana Pavla II., pripomoći u ispravljanju nemoralnog djelovanja ili nemoralnih prilika upućujući raspravu međunarodnih čimbenika spram ćudorednih načela. Kad u tome ne uspije, istaknuo je kardinal Sodano, ona ne oklijeva vrlo oštro reći ono što misli.
Svetu Stolicu danas mnogi gledaju kao jaki međunarodni čimbenik koji se bori za socijalnu pravdu, uspostavu i zaštitu mira, zaštitu okoliša, bolje uvjete školovanja i pravednije gospodarstvo. To je upravo posljedica obnove crkvene diplomacije kako ju je usmjerio sadašnji papa Ivan Pavao II., a čiji se korijeni mogu nazrijeti još u Drugom vatikanskom koncilu i djelovanju pape Pavla VI. Ne tako davno, mnogi su Svetu Stolicu i njezino diplomatsko djelovanje gledali kao isključivo borbu za zaštitu katolika i njihovih interesa u pojedinim zemljama.