Trst, 4. 9. 1997. (IKA) – Srpskopravoslavni metropolit Jovan Pavlović uputio je uredništvu revije “Arena” pismo u povodu članka o Janjevcima u Kistanju Željka Miličevića i Gordane Pahlić objavljenom 31. srpnja 1997. Metropolit Jovan ističe kako crkva u Kistanjama, suprotno “Areninim” tvrdnjama u navedenom članku, “nije bila potpuno spaljena, nije bila uopće oštećena, ostala je čitavo vrijeme netaknuta u ovim ratnim zbivanjima”. U to se, kako piše, i sam uvjerio u tijeku svojih posjeta Dalmaciji od godine 1995. do danas.
“Ako su Janjevci protjerani sa svojih ognjišta, onda bi bilo normalno da se zalažemo za njihova prava da se vrate svojim domovima i da obnove ono što je u ratu uništeno. To je moralna norma i dogovor političara, da svatko ima pravo na povratak u svoj dom, to su raspoloženja i domaćih Hrvata, koji su sa svojim zaraćenim Srbima iz Hrvatske psihički skloniji da se pomire i zajedno nastave živjeti, nego da se navikavaju na novi mentalitet stanovnika sa Kosova, koji je teško shvatljiv za ovo podneblje dalmatinsko”. Metropolit Jovan Pavlović također ističe kako mu se čine ishitrene tvrdnje da u Kistanjama treba graditi veliku rimokatoličku crkvu, budući da je u tom dalmatinskom selu prije rata bilo vrlo malo Hrvata. “Ja bih bio toliko slobodan da izrazim svoju misao da bi Srbi u Dalmaciji bili dužni pomoći svojim susjedima Hrvatima da se obnove njihove rimokatoličke crkve i njihovi porušeni domovi i da zajednički u cilju izmirenja pomažu jedni drugima i da pružaju ruku pomirenja jedni drugima, da se kaju za svoje prijestupe i da kršćanski traže oproštaj jedni od drugih… Budimo pobornici istine i pravednosti”.