IZVJEŠTAJ O STANJU KATOLIČKE CRKVE U HONG KONGU I KINI
Hong Kong (IKA/CNS )
Hong Kong, 31. 8. 1997. (IKA/CNS) - U pripremama za Azijsku biskupsku sinodu objavljen je izvještaj o stanju katolika u Hong Kongu i Kini. Nakon što je 1. srpnja Hong Kong prešao pod upravu Kine, pozornost za stanje katolika u toj nekadašnjoj britanskoj
Hong Kong, 31. 8. 1997. (IKA/CNS) – U pripremama za Azijsku biskupsku sinodu objavljen je izvještaj o stanju katolika u Hong Kongu i Kini. Nakon što je 1. srpnja Hong Kong prešao pod upravu Kine, pozornost za stanje katolika u toj nekadašnjoj britanskoj koloniji u svjetskoj javnosti je u padu. Najnoviji izvještaj donosi podatke o radu Caritasa, službi u zdravstvu, te u obrazovanju. Tako piše da Caritas u biskupiji pruža zdravstvenu skrb, rehabilitacijski i društveni razvoj za djecu, mlade i odrasle. Također se radi i na obrazovanju novih svećeničkih kandidata, a u srpnju su zaređena i dva đakona. Svake godine krsti se oko 2.000 djece, a ističe se i dobra suradnja s protestantima i pravoslavnima. O stanju Katoličke Crkve u Kini u izvještaju se ističe da premda “ateizam nije više službeni stav vlade u pitanju vjerske politike, vlast i dalje može nadzirati sve vidove društva”. “Vlast u Kini i dalje nastoji religiju upotrijebiti za postizavanje svojih političkih ciljeva”, dodaje se u izvještaju. Spominje se i problem imenovanja biskupa te se tako ističu tri “vrste” biskupa. Prva su, prema izvještaju, biskupi koje Sveta Stolica nije odobrila, a imenovani su od kineske vlade u tijeku Kulturne revolucije između 1966. do 1976. godine. Drugi su biskupi oni koji su imenovani nakon Revolucije i također nisu odobreni od Svete Stolice, a Papa je tek poneke priznao. Treći sloj, i to onaj progonjeni, sačinjavaju biskupi takozvane “podzemne Crkve” koji su imenovani od Pape, i koji su vjerni Svetoj Stolici. Prema službenim podacima u Kini živi oko 4 milijuna katolika. Neslužbeni podaci, pak, tvrde kako katolika ima oko 10 milijuna, oko 2.000 svećenika te dvostruko više časnih sestara. U izvještaju se također ističe kako novi naraštaji svećenika “podzemne” i od vlasti priznate Crkve pokušavaju bolje surađivati.