Rim, 24. 7. 1997 (IKA) – Misionari kombonijanske družbe javili su da je policija 19. srpnja srušila katoličku školu u naselju Jebel Awlia na obali Bijeloga Nila oko 50 kilometara južno od glavnoga grada Kartuma. Ondje se je, uglavnom u barakama, nastanilo više tisuća izbjeglica sa sudanskoga juga gdje su vođeni krvavi okršaji.
U subotu, 19. srpnja, dok su učitelji trebali započeti upisivanje učenika u novu školsku godinu, policija je došla u četiri kamiona s tri buldožera. Nasrnuli su na školu i sravnili sa zemljom sve što su ondje našli.
Škola je bila smještena na zemljištu koje pripada kartumskoj katoličkoj nadbiskupiji. Djelovala je s odobrenjem i pod nadzorom sudanskog Ministarstva obrazovanja. Okupljala je više od 800 učenika. Bila je to najuspješnija škola u području Jebel Awlije: 95% dječaka i 91% djevojčica postigli su državnu diplomu prvoga stupnja. Za sljedeću školsku godinu katolička je nadbiskupija bila odlučila slamnate kolibe zamijeniti zidanim zgradama, te je glede toga zatražila građevnu dozvolu. Mjesto odgovora došli su buldožeri. Istodobno, visoki predstavnik kartumske vlade Hasan Al Turabi proglašuje svijetu da u Sudanu postoji vjerska tolerancija.
Već je 14. travnja 1997. kartumski nadbiskup Gabriel Zubeir Wako pisao ministru pacifikacije (smirivanja pobune), optužujući sudansku vladu da “ostvaruje politički naum, premda nepisani, koji kršćanima jako otežava život po njihovoj vjeri, te, posebno katolicima ne dopušta gradnju prikladnih bogomolji, dapače ruši i privremene nastambe koje su bili uspjeli podići”. Ako je rušenje škole u Jebel Awliji – primjećuje vatikanski dnevnik “L#!osservatore romano” – odgovor na to nadbiskupovo pismo, trebalo bi zaključiti da kartumska vlada nema namjeru promijeniti svoje postupke prema kršćanima, posebno prema katolicima.