Zagreb, 23. 7. 1997. (IKA) – U povodu novinskih napisa o zlatu NDH koje je navodno bilo pohranjeno u Vatikanu, u Dnevniku Hrvatskoga katoličkog radija 23. srpnja emitiran je komentar glavnog urednika Informativne katoličke agencije don Živka Kustića. Komentar prenosimo u cijelosti:
“Danas u više novina senzacionalne vijesti o Pavelićevu zlatu ili ustaškom blagu koje je navodno prije 52 godine izneseno iz Hrvatske i pohranjeno u Vatikanu. Kao po dogovoru, vijest je istodobno odjeknula iz raznih agencija iz Los Angelesa, Washingtona, Londona, Koelna, Beča. Nije čudo što su svi istodobno doznali, ali je znakovito što su svi, kao u jedan glas, povikali. Zagrebački Globus golemim slovima na naslovnici kaže da to Židovi optužuju da je 2 milijarde švicarskih franaka u zlatu Nezavisna Država Hrvatska godine 1945. tajno pohranila u riznicama Vatikana. Američka informativna agencija AP tvrdi da je to otkriće prvi vjerodostojni dokaz umješanosti Vatikana u kontraverziju oko nacističkog zlata. Ali Globus odmah upozorava da samo istražuje pozadinu senzacionalnih vijesti o tom zlatu. Iz cijelog se prikaza vidi da je navodno pronađen dosad strogo čuvani dokument američkoga tajnog agenta Emersona Bigelova negdje iz godine 1946. On, navodno, svjedoči da su ustaške vlasti, bježeći iz Zagreba, ponijele sa sobom 350 milijuna švicarskih franaka, da su od toga 150 milijuna britanski vojnici zaplijenili na austrijsko-švicarskoj granici, a preostalih 200 milijuna da je pohranjeno u Vatikanu. Glasnogovornik Svete stolice Joaqin Navarro Walls odmah je sve to demantira. U Vatikanu se za to ne zna, dokaza nema nikakvih. Upitani hrvatski politički emigranti, na primjer doktor Ivo Korski i poglavnikova kćerka Višnja Pavelić, svaki se drugačije sjećaju glasina o nekom zlatu koje je bilo ili nije bilo izneseno iz zemlje, koje je imalo ili nije imalo veze s Pavlićem. Ukratko, neutemeljena glasina. Ako je to prvi vjerodostojni dokaz, kako tvrdi AP, onda sve dosadašnje slične glasine očito nisu vjerodostojne, a ova je najmanje vrijedna povjerenja. U vezi s tim zlatom spominje se da su ustaške vlasti to napljačkale od Židova i drugih žrtava konclogora. Spomenut će se i zlatna zubala i prstenje tih žrtava. I nastavit će se potresnim izmišljanjem. Drugi opet kažu da je to velikim dijelom bilo zlato iz hrvatske državne riznice. Ali Pavelić je, svjedoči njegova kćerka, u emigraciji živio u oskudici. Famozni Draganović, kome se pripisuje veza s tim zlatom, doista je onih godina po Europi spašavao iz logora od smrti i gladi mnogo hrvatskih izbjeglica, uglavnom civila, koji su pobjegli od straha pred srbokomunističkim terorom. Može se pitati otkuda mu novac za tolika dobra djela. Ukratko, niti ima dokaza da je zlato izneseno ni koliko ga je izneseno ni kamo je dospjelo. Niti se može utvrditi podrijetlo toga zlata – najmanje da bi ono bilo samo ili uglavnom židovsko.
I što se o svemu sigurno može reći? Da je nekome baš sada trebalo širom svijeta pokrenuti još jednu klevetničku kampanju, ne tek protiv ustaškog režima, nego za rušenje hrvatskoga ugleda i ugleda Katoličke Crkve, posebno glede njezina zauzimanja za hrvatski narod i njegovu državu. Što god se dogodilo ili ne dogodilo prije 52 godine, ovo je sada promišljeno ciljani pritisak, kao što nam dolaze pritisci glede haškog suda i inače iz Amerike i Europe. Dokazati neće ništa, tome se valjda nisu ni nadali, ali zacijelo se zadovoljavaju sustavnim ocrnjivanjem. Preostaje čekati dok se opet umore i ne posegnu za novom nekom sličnom senzacijom.”