Bejrut, 16. 6. 1997. (IKA) – Niti nakon mjesec dana nije se stišao pozitivni odjek Papina pohoda Libanonu. Prema pisanju vatikanskog lista “L’osservatore romano”, tamošnji mediji još uvijek veliku pozornost posvećuju susretu s 10 tisuća mladih, koji su budućnost i nada “zemlje cedrova”, u bazilici “Naše Gospe” u Harissi, te euharistijskom slavlju održanom 11. svibnja u blizini “Trga mučenika” u Bejrutu, na kojem se okupilo više od pola milijuna ljudi. Tom su se prigodom na misi s Papom našli zajedno patrijarsi i katolički biskupi, predstavnici pravoslavnih i ostalih kršćanskih zajednica, kao i više tisuća vjernika muslimana.
Libanonski kršćani, koji su se okupili oko Pape, kao da su svojom nazočnošću htjeli pokazati svijetu da ih ima više od 30% (kako pišu službeni mediji), i kako nisu manjina. Tome treba pridodati i nastojanja maronitskog patrijarha, Njegovog Blaženstva kardinala Nasrallaha Pierra Sfeira, koji neprestance diže svoj glas protiv društvenih nepravdi, nasilja i ugnjetavanja. Ohrabreni Papinim posjetom, libanonski se kršćani nadaju da će isti probuditi savjesti društveno odgovornih, kako bi ispravili pogreške iz prošlosti i započeli s novim razdobljem prema trajnom miru utemeljenom na potpunoj slobodi, ojačanoj sudjelovanjem svih Libanonaca u obnovi njihove zemlje.
Papine riječi poziva na trajni mir s radošću su prihvatili predstavnici svih vjerskih zajednica, koje su na taj način osjetile kako je došlo vrijeme da se zaboravi na prošlost te na uzajamno nepovjerenje, rat i nepravde. Sveti Otac uspio je, svojim riječima, stvoriti takvo ozračje i mnijenje prema kojem su svi Libanonci osjetili da su zajednički odgovorni za svoju zemlju – Libanon.
“Libanon je više od zemlje, Libanon je poruka”, rekao je Ivan Pavao II. više puta u Libanonu. Nije ni čudo što je taj posjet, upravo stoga, bio onaj o kojem se potrošilo – i troši – najviše tinte jer je Papa u Libanon došao kao glasnik mira s pozivom na slogu i mirni suživot, slobodan od svih hegemonija, ma otkuda da one dolazile.
Libanon nije bilo kakav zemljopisni prostor. Libanon je mikrokozmos, poruka cijelome svijetu. U sebi utjelovljuje moralne, kulturalne i vjerske vrednote. Dopustiti da nestane bila bi teška pogreška, velika grižnja za savjest cijelog svijeta, kao i motiv da se iznova na raspravu stavi međunarodni poredak i njegovi aktualni – recimo to odgovorno i iskreno – nepravedni mehanizmi.