Krakov, 11. 6. 1997. (IKA) – “Za vrijeme ovoga pohoda Crkva u Poljskoj još jednom se je pokazala svjesnom svoga vlastitog poslanja, Crkvom velikoga navjestiteljskog djelovanja u novim okolnostima u kojoj joj je dano živjeti”, istaknuo je Ivan Pavao II. u oproštajnom govoru na završetku svoga apostolskog putovanja u Poljsku 10. lipnja navečer u krakovskoj zračnoj luci. Ispratilo ga je mnoštvo od oko pola milijuna vjernika, predsjednik Republike, predsjednik Vlade i svi poljski biskupi. Papa nije ni pokušao sakrivati koliko je potresen, odlazeći ponovno iz domovine. Govorio je o njezinim ljepotama i o promjenama koje se u njoj upravo događaju. “Uvjeren sam da će Poljaci naći u sebi mudrosti i ustrajnosti koja je potrebna za izgradnju pravedne Poljske, koja će jamčiti dostojni život svim svojim građanima – Poljske koja će se znati okupiti oko zajedničkih ciljeva i osnovnih ljudskih vrijednosti”, rekao je Ivan Pavao II. upozoravajući da državu treba graditi ne prekidajući vezu s povijesnim korijenima. Ali “vjernost korijenima ne znači mehaničko ponavljanje prošlosti… nego je riječ o živoj povezanosti neprolaznih vrijednosti koje je povijest toliko puta potvrdila s izazovom suvremenoga svijeta, povezanosti vjere i uljudbe, Evanđelja i života.” Poljski sveci i blaženici, posebno oni koje je upravo proglasio, su, po njegovim riječima, “objava najširih vidokruga ljudske slobode”. Na kraju je zajamčio da moleći za sve zemlje svijeta ipak posebno moli za Poljsku i da računa s njihovim molitvama kako bi mogao “služiti Crkvi Božjoj dok ga Krist ne pozove”. Bilo je to 78. putovanje Ivana Pavla II. izvan Italije, a 87. putovanje izvan Italije svih papa našega doba.