Gniezno, 4. 6. 1997. (IKA) – Treći dan svoga najnovijeg pohoda Poljskoj, svojoj domovini, papa Wojtyla provodi u Gnieznu i u Poznanu. Gniezno je najstarije nadbiskupsko sjedište u tisućljetnoj povijesti poljskoga katolištva. Ondje su se krunili poljski kraljevi. Gnieznenski nadbiskup je prvi biskup, primas u poljskoj državi. Da bi taj naslov mogao nositi nadbiskup glavnoga grada Varšave, obje su nadbiskupije redovito u personalnoj uniji, što znači da imaju istoga nadbiskupa. U Gnieznu je grob sv. Adalberta, mučenika na kojega se kao na svoga apostola pozivaju i katolici u svim susjednim zemljama.
Na misi u Gnieznom Papa je 3. lipnja govorio o sv. Adalbertu kao apostolskom nasljedniku koji je širio vjeru u više srednjoeuropskih naroda te je i Poljsku uveo u zajednicu europskog katolištva. Krv mnogih mučenika, počevši od Adalberta, i u naše doba donosi nove duhovne plodove. Kad su se prije tisuću godina upravo u Gnieznu sastali car Oton III. i poljski kralj Boleslav Hrabri u nazočnosti papina poslanika, taj “Susret u Gnieznu” imao je veliko povijesno značenje. “Na pragu drugog tisućljeća poljski je narod bio stekao pravo da se poput drugih naroda uključi u oblikovanje novoga lica Europe”, rekao je Papa. Papa je poimenice zahvalio nazočnim predsjednicima država koje je svojim djelom povezao sv. Adalbert. Bili su nazočni: poljski predsjednik Kwasniewski, češki Havel, litavski Brazauskas, njemački Herzog, slovački Kovač, ukrajinski Kuczma i mađarski Goencz. Papa je rekao da njihov susret u Gnieznu ima posebno značenje za cijeli europski kontinent. Ta nazočnost “kao prije tisuću godina svjedoči volju za mirni suživot i izgradnju nove Europe povezane vezama solidarnosti.”
Bili su nazočni i Papa ih je, poimenice pozdravio, kardinali i drugi biskupi iz Rima, iz svih susjednih zemalja, također iz Amerike i Australije. Bili su tu i pravoslavni biskupi i predstavnici protestantskih zajednica.
Ivan Pavao II. sjetio se da je na svome prvom papinskom pohodu Poljskoj, lipnja 1979. u Gnieznu, govorio: “Nije li Krist htio, nije li Duh Sveti učinio da ovaj poljski papa, papa Slaven, baš sada iskaže duhovno jedinstvo europskih kršćana? Znajmo da je to kršćansko europsko jedinstvo sačinjeno od dvije velike baštine: one sa Zapada i one s Istoka.” U međuvremenu je pao berlinski zid koji je htio Europu dijeliti. Nad grobom europskog sveca Adalberta Papa je posebno zahvalio Bogu “za veliki dar slobode udijeljene europskim narodima.”
Nažalost, “obnova prava na samoodređenje i proširenje političkih i ekonomskih sloboda nisu dovoljne za obnovu europskog jedinstva.”
Tu je istaknuo: “Kako ne spomenuti tragediju naroda u bivšoj Jugoslaviji, dramu albanskog naroda i visoke cijene koje su morala podnijeti sva društva što su ponovno stekla slobodu i velikim se naporom oslobodili totalitarnoga komunističkog jarma?”.
“Nije li se nakon pada onoga vidljivog zida otkrio nevidljivi zid koji nastavlja dijeliti naš kontinent – zid koji prolazi ljudskim srcima? Taj je zid sagrađen od straha i nasilja, od pomanjkanja razumijevanja za ljude različita podrijetla, različite boje kože, različitih religijskih vjerovanja, od slabljenja osjetljivosti za vrijednost ljudskoga života i za dostojanstvo svakoga čovjeka; to je zid političkoga i ekonomskog egoizma”, upozorio je Ivan Pavao II. Odmah je istaknuo da je povezanoj Europi potrebno jedinstvo duha, ali da u tom jedinstvu treba priznavati i cijeniti veliko bogatstvo različitih baština. Suvremeni kršćani ne žele posvojiti europsku povijest, ali temelji europskoga identiteta izgrađeni su na kršćanstvu te “sadašnje pomanjkanje duhovnoga jedinstva ponajviše proizlazi od krize te kršćanske samosvijesti”. Ponovno se pozvavši na Adalbertovo svjedočenje, Ivan Pavao II. je zaključio da se “moramo novom snagom založiti u njegovu djelu evangelizacije”, te da nam je darovan izvanredni trenutak povijesti.