Poznan, 4. 6. 1997. (IKA) – “Ne dajte se zarobiti!” uskliknuo je Papa pred mnoštvom mladeži koja se oko njega okupila u Poznanu 3. lipnja poslijepodne. Ivan Pavao II. izabrao je Poznan kao mjesto nezaboravnih uspomena na povijesne patnje poljskoga naroda, osobito u ovom stoljeću. Osobito je bilo teško kad su se Hitler i Staljin bili dogovorili izbrisati Poljsku kao državu. “Doista, naraštaj II. svjetskog rata bio je žrtvovan na velikom oltaru borbe za slobodu domovine”, a najviše su stradali upravo mladi. Nakon rata Poljsku je pritisnuo komunizam. “Borba protiv naroda i protiv Crkve trajala je do 80-tih godina”, ali Poljaci su ipak obranili vjerske i narodne vrijednosti. Papa se posebno sjetio da je upravo tu na Trgu Adama Mickiewicza godine 1932. podignut kip Srca Isusova kao spomenik zahvalnosti za stečenu slobodu. Okupatorima je toliko smetao taj znak katoličke i poljske svijesti da su ga odmah srušili. Onda je na istom mjestu podignut spomenik žrtvama ustanka iz lipnja 1956. Podigao ga je nepokorivi narod o 25-oj obljetnici toga ustanka. Kad je godine 1983. prvi put bio došao kao Papa u taj grad, vlasti mu nisu dopustile da se pomoli pred tim spomenikom, pred “Poznanskim križevima”. Sad Papa baš na tom mjestu iskazuje počast “radnicima koji su položili živote u obranu istine, pravednosti i nezavisnosti svoje domovine”.
“Mladi trebaju poznavati tu povijest i te žrtve da bi se uklopili u dugi niz naraštaja te idućim naraštajima prenijeli domovinu kao zajedničko dobro”. To je, doista, baština borbe za ljudsku slobodu. “Ljudska osoba, stvorena na sliku i priliku Božju, ne smije postati rob stvarima, ekonomskim sustavima, tehničke civilizacije, potrošačkog mentaliteta, brzog uspjeha”. Mnogo je važnije “biti”, nego “imati”. Isus poziva da se ne bojimo. Ako nam svijet u kome živimo izgleda kao neukrotivo olujno more, sjetimo se kako je Isus apostolima na Genezaretskom moru viknuo: “Budite hrabri, ja sam, ne bojte se!”. Ako se u svijetu ne snalazimo, tome nije kriv svijet, nego slabost naše vjere. Vjerom pobjeđujemo svijet i sami sebe. Mladi kršćani trebaju naučiti moliti se, promišljati Božju riječ i okupljati se u katolička društva.