Wroclaw, 2. 6. 1997. (IKA) – Ivan Pavao II. svečanim je euharistijskim slavljem na otvorenom, uz sudjelovanje više stotina tisuća hodočasnika, zaključio 1. lipnja u Wroclawu 46. međunarodni euharistijski kongres. To je slavlje nazvano Statio Orbis – molitvena postaja cijeloga svijeta – jer su se okupili vjernici sa svih kontinenata. Budući da je cijeli taj euharistijski kongres održan pod geslom “Euharistija i sloboda”, Papa je najveći dio svoje propovijedi posvetio ne samo euharistijskom otajstvu i unutrašnjoj slobodi duha, nego također pomanjkanju kruha i slobode u suvremenom svijetu.
Istaknuvši kako se Wroclaw nalazi na susretištu triju naroda – Poljaka, Čeha i Nijemaca – Papa je upozorio da su se u tijeku povijesti tu susretale također tradicije kršćanskoga Istoka i Zapada. Ta okolnost grad čini posebno pogodnim da bude susretište svijeta – upravo Statio Orbis. Budući, pak, da je to područje u dijelu svijeta koji je donedavno trpio pod boljševičkim jarmom, vrlo je pogodno baš tu kršćanski promišljati i veličati slobodu.
Govoreći o nedostatku hrane u svijetu, Papa je stavio svima pred oči “zemljovid gladi koji obuhvaća mnoga područja na Zemlji” gdje “milijuni naše braće i sestara trpe glad i mnogi od gladi umiru – osobito djeca”. A Zemlja je u stanju sve prehraniti. Tu je rimski Papa upozorio na temeljnu istinu da Zemlja pripada Bogu, te sva njezina bogatstva moraju služiti na dobro svih ljudi. Euharistijski kruh koji blagujemo traži od nas da svima budemo dobri kao kruh i da svoj kruh, odnosno sva bogatstva, dijelimo s onima koji nemaju.
Ispravno shvaćena sloboda traži ćudoređe, pravu ljestvicu vrijednosti, poredak istine i dobra. Kad su ispražnjene ćudoredne vrijednosti “sloboda umire, čovjek od slobodnoga postaje rob – rob nagona, strasti i lažnih vrijednosti”. Nema slobode bez žrtve, jer “svaka sloboda košta”. Pokušaj da se sloboda utvrdi bez Krista ili čak protiv Krista, vodi u krivotvorbu istine. Istina je, pak, istovjetna s ljubavlju. Zato se, kaže Papa, “prava sloboda mjeri spremnošću za služenje i sebedarje”. Prava sloboda ne ruši, nego stvara; ne razdvaja, nego ujedinjuje. U cijeloj Crkvi slavljenje euharistije treba biti škola slobode. U euharistiji se susreće misterij Boga s misterijem čovjeka, a važno je ne zaboraviti da je i čovjek misterij, neizrecivo i neiscrpno bogatstvo.